Obradović, Dositej - BASNE
ištu salandare, proskomidije, pomenike, vola, kravu, a od siromaha ovcu, jare ili, ako ništa, — čarape; on mora što otkinuti, da mu nije zaludu put. A u turskoj zemlji što čine, to nije ni za opisivanje! No reći će ko: silom ne otimaju.
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
Zar ja ne znam i ne čujem šta on radi, gde se lunja i koliko troši. Glavu ću mu kao vrapcu otkinuti. Ni ti ni on niti iko od vas na oči da mi ne izađete“.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Bože moj, poduhvaćeni vetrom, pramenovi one zavitlane kose devojčica tako se divlje vihore oko glave kao da će se sad otkinuti i odleteti negde bestraga daleko.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
se — očamati osehiriti — radoznalo razgledati osjevina — mekinje oćuti se — čuje se očebrsnuti — odlomiti, otkinuti pavetina — pavitina, vrsta loze pavta — karika padišah — car paja — stepen, rang panta (pajanta) — gredica na
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Ima dva dana što tu konače, jer ih je spolja kiša oterala. Nije bilo druge, valjalo je otkinuti od nadnice deset novčića za konak. U kući nađoše još dva starija radnika ukonačena, domaćina i troje mu dece.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
” — Veli svakom cveće krasno, Krotka lala. Kak’ usudit mogu sebe, Nesravnimo cveće, tebe, Rukom skvrnom otkinuti, Cvet krasote prekinuti Divne? Lalo!
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
i brestova kora, u sirćetu, ŽSS, 319); bradavica (GZM, 4, 165). Kad se dete zacenjuje, vala otkinuti grančicu v. koja dodiruje vodu, metnutu u vodu i njome dete zapajati (SEZ, 14, 132).
koja »raste na međi«, osobito »na sjevernoj međi«; sa nje devojka koja hoće da osvoji momka »mora otkinuti šibu ljetorasnicu« i njome ga »lagano tri puta udariti po kičmi«, pa posle on druge devojke neće ni pogledati (ZNŽOJS,
Ćipiko, Ivo - Pauci
Za nj je sreća što mu sinovi zarađuju i nose novac iz svijeta, ali koja vajda kad od glavnoga duga nikad ne možeš pare otkinuti? Tako bar Petar veli.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Teško mi je, kažem, da nađem malo spokoja, nekoji od zbrke i suludog meteža otkinuti delić vremena da bih u mislima nastavio družbu sa svojim senkama.
Dešavao se jedan od pakla otkinuti trenutak lepote, posle nesnosne sparine. Čak je i smrad nekud iščezao, odnosio ga je vetar, što je lako pirkao, prema