Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Isakovičima su, naročito, skaradne reči Garsulijeve bile otužne. I oni su voleli psovku, ali, kao utehu, u Austriji, kao neki znak raspoznavanja, u tuđini, među se.
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
Gospode! Ako išta mrzim na svetu, to su te otužne, preludirajuće, srceparajuće, međugradske pesme! A što se tiče pića, koje ti jedino pomaže da se opustiš — e, zaista
Pandurović, Sima - PESME
najzad, umorne, mirne, bône, Osetim i ja, katkad, čistotu srca blagu, Lajički život, al’ s njim i čase monotone, Otužne, duge, što mi pohotu krate dragu. Osećam da mi danas već vrlo teško pada Da volim ono što sam toliko nekad vol’o!
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Koliko su nam, recimo, otužne postale baš te same pomenute ubojne pesme koje se u ratu pevaju, a u kojima se sve podbunjuje, nagovara i poziva čas „u
savremenim zimskim mešovitim gužvama što se zovu balovi, onim, dakle, mirnodopskim ljudskim radnjama koje nikad neće otužne postati, i gde se peva, recimo, ovako: „Moj doktore, tu me bole, pipni niže“, itd.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
zaborava, mogu još i danas imati boje, i opravdanja, i dovoljno snage; mogu zazvučati setno-starinski — bez plačevne i otužne sentimentalnosti u kojoj su se začele —, iako se sve češće, čini mi se (a što je takođe razumljivo), javljaju sa