Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Cvijeta pođe ravno k velikom zrcalu, s očitom voljom da se u nj pogleda. Ogleda se dugo, no ne može da se lijepo vidi. U sutonskoj svjetlosti lice jedva razabira,
— Što ste neveseli? — silom šali se Lazo, s očitom željom da ih razigra. — Lijepo se sastaste, pa da uživate! De, sokolovi!
Ćipiko, Ivo - Pauci
On osjeti u sebi zadah vaseljene, iz koje je i on niknuo i osluškivaše šapat njenih bića... Pred očitom objavom vječnosti duša mu se rastapaše u sveopćoj harmoniji beskonačne ljubavi, u čijoj sili blijedila je i iščezavala
—Ne šalim se, samo mislim da ih na strogost ne vodi ljubav za narod. — Kakova ljubav! — sa očitom odvratnošću ponovi Ivo. Toga dana Ivu je po podne još dosadnije u uredu.
— reče doktor i gleda prama varoši. — Učinio je za sebe; to je pametnije! — odgovori Ivo s očitom odvratnošću. — Ti se šališ!A mene ovakoge stvara silno uzbuđuju ... — Ja te razumijem.
Idi ! — Ne mučite me! — odgovori ona tužno iza kratkoga premišljanja. — Idi slobodno! — ponovi on, s očitom voljom da sve sazna. — A gdje je Petar? — besvjesno izusti djevojka. — Naći ćeš ga! — Neće me! Ućuta časom.
— Poznam, lijep mladić! — Nosija je u sebi ništo teška; naoko bija je ka tromast, — proslijedi Kate, s očitom voljom da o njemu priča. — I zamišljen je bio... Držao bi me za ruku, pa bi se nikud zagleda.
A kad je dan osvojio i sunce ga u sobi pozdravilo, bi mu lakše; i on je, istina, s tugom u duši, ali i s očitom voljom da se nanovo podade životu koji sve liječi, izišao iz kuće napolje.