Popović, Jovan Sterija - TVRDICA
KIR JANjA (razgleda aljinu), JUCA (šije). KIR JANjA: Pan metron ariston¹, krasno grčko mudrost. Sve sos mera, sve sos mera, pa ćiš dođiš do velika slava.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
za mene postao kao odah sunčanog popodneva i dobio neku mitsku i magičnu vrijednost, poput povika: „Umro je veliki Pan!” Tišina.
Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA
znat kelko je hodini, a potom buđete štakulu, alebo burmuticu napunit s burmutom, i buđete šmerkat kako jedin mocni pan. RUŽIČIĆ: Magarac, šta bulazniš? JOVAN: A gle, vi znate srpski, pak šta me mučite tuđim jezikom?
JOVAN: O pani, i ja znam peknje spivat. (Peva.) Naš pan gazda, Dobri gazda Dobro vino ma, A mi z’ jeho laski, Pime z tojto flaški Naš pan gazda, dobri gazda, Dobro vino
(Peva.) Naš pan gazda, Dobri gazda Dobro vino ma, A mi z’ jeho laski, Pime z tojto flaški Naš pan gazda, dobri gazda, Dobro vino ma, Kad ho ma, neg ho da, Šak mu to pan bog požena.
ma, A mi z’ jeho laski, Pime z tojto flaški Naš pan gazda, dobri gazda, Dobro vino ma, Kad ho ma, neg ho da, Šak mu to pan bog požena.
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
su se vatre već davno pogasile, ponoć prevalila, mrtva tišina caruje nad uspavanom vojskom, ja počarkujem moj dogoreo pan i pišem dnevnik, a kadgod uprem pogled u tihu noć, čini mi se kao da mi otud iz mraka svetle ona dva sjajna oka maloga
Bojić, Milutin - PESME
I on zadrhta zbunjen u tom času. Kô borac htede dostojno da padne i smrću pesmu o lepoti dadne: Kameni Pan se u roj zvezda rasu.
Ilić, Vojislav J. - PESME
Biću tvoja.“ Pan Ljubecki diže oči I pogleda konja vrana, Pa na konja hitro skoči, A na drugog mlada pana. I u jedno isto doba Sa
“ Na ognjene svoje oči Sad natuče šapku s čela, Pa se izvi kao strela I sa vrana konja skoči! Tri puta se premetao Pan Ljubecki u visini, A četvrti dole pao I našô se u prašini.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Ja pan, ti pan — i sve gospoda i knezovi, jučerašnja govedarčad i bagani. Te so toga rasuše se i prosipaše se kosti naše kod pa
Ja pan, ti pan — i sve gospoda i knezovi, jučerašnja govedarčad i bagani. Te so toga rasuše se i prosipaše se kosti naše kod pakla
Svaki se vrag ne boji Boga nego bote. Za svoga slugu i đavola Bog ima. Što pan prosi, to sedlak musi. Nisu svi ljudi apostolske ćudi. Svirajka mu se zdruzga, ali majstorija sviranju u njemu osta.
Kakve su sudije, takvi i ljudi bivaju. Ko što ne može, za to nejma mu krivice. Ja pan, ti pan. U nevreme što je i vrlo valjalo, — nevaljalo i ni zašto to na prazno ostaje.
Kakve su sudije, takvi i ljudi bivaju. Ko što ne može, za to nejma mu krivice. Ja pan, ti pan. U nevreme što je i vrlo valjalo, — nevaljalo i ni zašto to na prazno ostaje.
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
To je pan Franćišek, brat Čeh, koji je pre nekoliko godina došao sa konzervatorije pravo u Srbiju, s vrlo lepim svedodžbama i
Tako lep početak i napredak prekinut je, a uzrok su tome, tako da se izrazim, „mesne okolnosti“. Pan Franćišek, koji je do dolaska u Srbiju samo pivo kao piće poznavao, upoznao se ovde i s vinom; potreba državna
I kakvo čudo onda što je pan Franćišek ostavio pivo i posvetio sve ostale dane svoga života samo župskom vinu, rezonujući da na taj način dobija i
Posle toga nije pan Franćišek ništa komponovao. I kad su jednom u nekom društvu u razgovoru zapitali ga: komponuje li što, primetio je, i
u nekom društvu u razgovoru zapitali ga: komponuje li što, primetio je, i nepitan, zajedljivi kolega i zemljak njegov, pan Cibulka; da, pan Franćišek i sad komponuje, i to jednako komponuje sodu s vinom, i da mu je ta kompozicija još
u razgovoru zapitali ga: komponuje li što, primetio je, i nepitan, zajedljivi kolega i zemljak njegov, pan Cibulka; da, pan Franćišek i sad komponuje, i to jednako komponuje sodu s vinom, i da mu je ta kompozicija još ponajbolja!...
Iako je pakosno i zajedljivo to bilo, bilo je, na žalost, istina. Pan Franćišek ne komponuje više ništa; čak ne komponuje ni to, ni vino sa sodom, nego pije vino onako „klot“, kako ga je
Dame nazad, gospoda napred!...“ Tako je pan Franćišek počeo s koncertiranjem, a svršio sa ciganskom družinom, u kojoj čini čudan kontrast s onim njegovim belim
Tako je dobrodušni pan Franćišek obezbedio svoju budućnost: ostavlja za crne dane, i Cigani to čuvaju. Posle ručka poče se šareniti sokak