Upotreba reči patrljkom u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Sad su njih dva putnici Simičini. Simica veseo, bože, veseo što vozi tako valjane lude, izmahne nekakim patrljkom, za koji je privezao malo uzice te načinio bajagi bič, ošine svog mrkova, pa zategne što igda može: »Bolan, Julka, zar

— More, ljudi — počeće Purko, zaparavši malo onim patrljkom ispred sebe — šta ćemo s našom vodenicom? Vodeničara nema, niti ga možemo naći.

Svi se malo zamisliše. — Ja velim, braćo — reče kmet Purko i zapara dobro onim patrljkom — da još jednom ogledamo. Da nađemo kako bilo vodeničara... — Aja! — dočeka čiča Mirko.

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

— Pokušaj s lipom. Mekša je! — upozori ga majka. — Lipa je za babe! — držeći nožić u levoj, a panjić pridržavajući patrljkom desne ruke poče rezbariti.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Na repu kolone koračala je Lunja. Knez Valjuško bio je naredio da i nju vežu, ali je poljar Lijan viteški mahnuo patrljkom svog štapa kao nekom sabljom i odbio da izvrši naređenje: — Poljari ne vežu djevojaka, pa makar to bile i hajdučice!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti