Upotreba reči perčinovića u književnim delima


Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

poslu naišao, neočekivano i za njega, u malu varošicu na granici Srbije i Bosne, gde je živela porodica Boška Perčinovića, doseljena jednu ili dve generacije ranije iz Hercegovine.

— Otac naš je bio sevdalija: lepo uzdisao, lepo pevao, lepo ćutao i kroz suzu gledao. Julica nema oko Boška Perčinovića, ali ima njegovu suzu. Tek je vidim, ne znam o-što zašto, hoda po kući kao i obično ali u oku fenjer...

je najgore, ta vucibatina raspoznaje šmrkanje moje, i evo ga, podvlači mi se kao mače, i tako, eto, spase ga suza Boška Perčinovića... Što je čovek! Suzu ne može da ubije!... A treba je ubijati. Rascmiljavi čoveka, sramoti ga.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti