Kočić, Petar - IZABRANA DELA
— upita kotlar, pa spusti spravu u pintu i poče „gradijerati“. — Zar ti to moreš, Mićane, brez svijeće? Ne vidiš, bolan! — Svejedno, brate!
— Svejedno, brate! Donio ti miljun svijeća, a ne donio ni jedne — ne znam ti ja ovije' lumera. Gurnem ovo u pintu, pa ako stoji, dobro i jest; a ako se vrti, nek se vrti. Šta ću mu ja?
Znaš što je kap? Kažem ti, ako još samo jedna kap kane — slobodno moreš cijelu pintu proliti: ne valja! Uprav ti je sad pod mjeru: deset gradi. Simeun se nešto prisjeti, pa nagnu još jedanput. — Nije!
— E, kad je tako, Simeune, onda Bože pomozi. — Osmjehnu se Mićan, zasuka rukave, pa izmaknu pintu ispod cijevi. — Pomoz'te ljudi! Za časak nakladoše nov kotao i podjariše vatru.