Upotreba reči pisca u književnim delima


Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

? Zar popina kuća i bogatstvo, pa da bude bez takvog jednog čuvara?!« Pitanje sasvim umesno, ali pisca neće zbuniti, jer ima gotov odgovor na to. Imali su i pop-Ćirini mačka. Ali je pop Ćira nesretan bio sa svojim mačkom.

da notira, — jer najverodostojniji izvor za taj događaj, to jest Arkadija crkvenjak, taj izvor vrlo je štur, i izdao je pisca vrlo rano. On (tj.

Afrika

Ja ga beležim jedino zato što nisam ni kod jednoga pisca našao da se zadržao na njemu (kao da to nije jedna od najvažnijih manifestacija ljudskog življenja).

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

U ovom se pogledu može samo utvrditi veliki uspeh novih humorističkih priča turskog pisca Nazredin-efendije ne samo na dinarske muhamedance nego preko njih i na ostalo dinarsko stanovništvo.

Nušić, Branislav - POKOJNIK

Zamislite: imati za zeta jednog profesora univerziteta, proslavljenog naučnika, velikog naučnog pisca, i sve to žrtvovati, dozvolićete da nije mala stvar.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

na mogućnost dejstva onoga što pišem i to je bilo prvi put da sam bar donekle uspeo da nazrem odgovornost rada jednog pisca. Više nisam želeo to da budem. Zgrabio sam rukopis svog romana koji je Rašida dotle držala u krilu i bacio ga u Tisu.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Dreі Musketіre) — „Tri musketara“, roman od francuskog pisca Aleksandra Dime-Oca drastičan (gr.) — grub, snažan, strog, neposredan Đur (mađ.

od samurovine satrusan — neraspoložen, mrzovoljan Seladon — ime zaljubljenog pastira u romanu „Astre“ od francuskog pisca d’Urfe-a; ovde: nežan i strastan ljubavnik Serbijen (nem.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

korisnije će biti ako neki dvanaestogodišnjak čita Odiseju ili Rat i mir nego detinjaste pesmice specijalizovanog dečjeg pisca koje mu škola, društvo, loši pedagozi, neobrazovani roditelji i trgovci, udruženim snagama, nameću.

raznorodnim predubeđenjima i namerama, ali problem postaje mnogo složeniji razmotri li se u okviru psihološke situacije pisca.

Merila U susretu sa svakom novom dečjom knjigom valjalo bi, najpre, utvrditi postojanje specifičnog dara dečjeg pisca, koji se odlikuje izuzetnom pročišćenošću izraza, i zaokruženim, svedenim viđenjem sveta, koje nije zatrovano sumnjom i

Od pisca se, dalje, traži da vodi računa o upotrebi leksike; ta vrsta obzira prema dečjim mogućnostima očistiće tekst od apstrakt

razmaha imaginacije; on, naprotiv, može poslužiti kao mera i uputstvo za pronalaženje odgovarajućeg tona, i obavezati pisca da se dosledno drži pojednostavljenog izraza — pod pretpostavkom da mu je to pojednostavljivanje istinska stvaralačka

koje deca ne mogu da prihvate — a to su baš oni postupci koji su nesaglasni sa osnovnom zamisli izvornog dečjeg pisca. „Izvesno je da deca — do mladićskog doba u svakom slučaju — razumeju loše, ili uopšte ne razumeju, apstraktne ideje.

Mehaničko pojednostavljivanje neizbežno vodi osiromašenju, uprošćavanju, zaglupljivanju i ačenju. U viziji pravog dečjeg pisca, kao u kapi rose, ogleda se svojevrsna celovitost sveta.

Doduše, i sami nadrealisti su svojatali jednog velikog dečjeg pisca, Luisa Kerola, kao svog prethodnika: uticanje, dakle, nije teklo jednim smerom.

Značaj pristupačnosti dečjem uzrastu ograničiti, i vrednovati ga samo u vezi s izvornošću unutrašnje potrebe pisca da se jednostavno izražava. Pravih dečjih pisaca vrlo je malo. Njihovo obraćanje deci ima smisao jedne formalne pogodbe.

Najpre, uloga i položaj specijalizovanog dečjeg pisca. Smatra se da je on, pristavši da piše za decu, pristupio ispunjavanju jednog plemenitog poslanja, toliko izuzetnog, da

objašnjenje činjenice da je Ćopić, kasnije, često gubio ljupkost i miloštu, pretvarajući se, malo-pomalo, u popularnog pisca u lošem smislu reči.

Koncepcija je izrazito poetska, fenomen odavno uočen; kod Ćopića je uočljiviji nego kod ijednog našeg pisca. Čim iziđe iz tog kruga, čim u njemu oslabi vezanost za daleku tajnu i zaveštanje detinjstva, čim se razveje opčinjenost

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Potpuna istorija srpskohrvatske književnosti ima tek da se napiše; u ovaj mah nema pisca koji bi mogao da izvede taj veliki posao, i to po sopstvenim proučavanjima.

najsolidniji osnov i najviše veze sa stvarnim i narodnim životom, koja je imala jednoga tako valjanog i popularnog pisca kao što je bio Reljković, koja je nikla i razvila se u sredini pravoslavnih Srba, nije imala uticaja na stvaranje naše

i naročito ceni i prevodi Lazara Baranoviča, černigovskog arhiepiskopa iz XVII veka i plodnog ruskog bogoslovskog pisca i polemičara protiv katolika.

Stematografïa nije originalno delo, i sam Žefarović to napominje. To je slobodniji prevod dela hrvatskog pisca Pavla Ritera Vitezovića (1650. do 1713), koje je 1701.

izdanje ove knjige, na finoj hartiji, sa vrlo lepim bakrorezima i dobrim kartama, i sa posvetom Katarini II i potpisom pisca.

DOSITEJ OBRADOVIĆ Sve do Dositeja Obradovića srpska književnost nema knjževnog, pravoga pisca. On je glavna. i središna ličnost srpske književnosti svoga vremena, prvi čisti i odsudni racionalist srpski, pisac

* KARAKTER. — Retko je naći pisca kod kojega postoji takav sklad između ličnih osobina i ideja. Između pisca i dela postoji puna saglasnost.

* KARAKTER. — Retko je naći pisca kod kojega postoji takav sklad između ličnih osobina i ideja. Između pisca i dela postoji puna saglasnost.

Iz svega toga razvio se on u eklektičnog i praktičnog filozofa, prosvetiteljskog popularnog pisca, koji je na svoj narod primenjivao ideje ondašnjeg evropskog racionalizma. RACIONALIZAM.

praktičan i utilitaran karakter, ono ima više života i stvarnosti, počiva više na iskustvu no delo ijednoga srpskoga pisca do njega, no delo retko koga srpskoga pisca i posle njega.

više života i stvarnosti, počiva više na iskustvu no delo ijednoga srpskoga pisca do njega, no delo retko koga srpskoga pisca i posle njega.

Ako se vrednost jednoga pisca određuje po plodnosti i dugotrajnosti uticaja koji je vršio na duhove, po tragu koji je ostavio, po koristi koju je

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

NIJE VJERA TVRDA U JAČEGA: Zabeležio u Gacku N. N. Hercegovac i objavio u Bosanskoj vili za 1887, str. 222. Pseudonim pisca razrešen u istom časopisu za godinu 1888, u spisku saradnika pod br. 16 — to je: Steva B.

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Probudite me jedino u slučaju da se mala Ana vrati. Inače, ujedam! Autor GLAVA I Ana susreće pisca ove knjige i čavrlja s njim u ogromnim količinama. O hvatanju slatke ptice mladosti, o starom kečupu i pisanju bez veze.

Počela bih, naravno, sa rođenjem. Gde sam se ono rodila, i ti sistemi! Rodila sam se u porodici neuspelog pisca s početka pete decenije ovog veka. Od oca sam nasledila ljubav prema lepom (!), a od majke sistematičnost u masiranju.

—Francuski? —Znaš šta? Kad moja profesorka francuskog dočepa nekog sirotog pisca za gušu, pa počne s analizama slaganja vremena i tim sistemima, onda od najlepše pesme na svetu, kao što je, na primer,

Samo sam, kao, sedela i buljila u one proklete jednačine, gde ništa nije poznato sem pisca udžbenika, a i on samo u okviru svoje familije. Jednostavno, nisam mogla, ubijte me — nisam! Pitaćete svakako, a zašto?

Od ovčara preko Kablara do pisca i književnika. Ovaj značajni roman, sa mnogim autobiografskim elementima, obogaćuje našu umetnost jednim novim vidom:

Drug Top otkupljuje prava na ekranizaciju romana Od ovčara preko Kablara do Pisca i književnika od pisca romana, a zatim, pošto je film snimljen i prikazan na matineu u bioskopu „Jadran“ od deset do

Drug Top otkupljuje prava na ekranizaciju romana Od ovčara preko Kablara do Pisca i književnika od pisca romana, a zatim, pošto je film snimljen i prikazan na matineu u bioskopu „Jadran“ od deset do dvanest, drug Top ustupa

GLAVA XVI Šesnaesto poglavlje ufuralo je u ovu knjigu na divljaka, bez znanja pisca, koji se odmarao posle ručka prekinuvši načas diktiranie. Daktilografkinja M. B.

sastoji u tome da iz sve snage lupa po sirotoj pisaćoj mašini, kao upravo kreira, jer, za ime boga, maman ima muža — Pisca! Sistem: dok mi blebećemo — lova curi! Bakutaner nabacuje slatku, uštirkanu kapicu i belu kecelju.

Isključivo pravo na preštampavanje Beležaka jedne Ane, osim pisca, zadržava još i „Njujork Tajms“, „Distributed By King Features Syndicate“ i Institut za izučavanje fenomena Ane —

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

PORUKE ZA ŠTENE 279 PRIČA O KUPUSU 281 STRAŠNA NOVINARSKA PRIČA 284 NADRILEKAR JOCA 287 STRADANjE MLADOG PISCA 292 KAKVA JE JESEN 296 KOSMIČKI SAN 301 NAJBOLjI DEČAK 305 SVI POD KREVET, GASI LAMPE (BOJ SE BIJE PREKO

Noću se sretaš sa čudom drugim, kao iz mašte đavola pisca: to Lakat-Brade sa kopljem dugim oprezno kaska jašući lisca.

“ Poniže stoji, od istog pisca: „Zabranjen pristup samo za lisca!“ Pjetlić i Mačak u domu bijelom živjeli složno, šapa uz krilo, drugarstva

Lavežom gromkim dočekuj strance, nikada, druže, ne laj na znance. Evo ti savjet staroga pisca: čuvaj se dobro i mrtvog lisca. Kad ježa sretneš, kavge se mani, taj koplje ima na svakoj strani.

Čak je i krišom, niz mutnu reku, pustio apoteku. STRADANjE MLADOG PISCA Unašeg Mirka bogata mašta, igra, treperi — povuci-potegni!

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

(ime pisca sam zaboravio).” Hteo sam posetiti i gospodina ministra pravde, ali on nije bio u zemlji. Bio je u to vreme na odsustvu

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

Ali je sve to, na žalost pisca a na sreću čitaoca (jer bi knjiga izašla deblja nego najdeblje skupštinske stenografske beleške), moralo izostati, — i

Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE

Za pisca ovih redaka to je bila prilika da sazna ponešto što mu dotle nije bilo dovoljno poznato i da dopuni svoje poznavanje roma

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Kada sam nekako krajem 1940 godine, doznao za delo nemačkog pisca Levenhajma koje se isključivo bavi Demokritovom naukom i njenim uticajem na prirodne nauke, obratih se jednom od dvojice

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Zatim sam uzeo drugu knjigu istog pisca, ali s temom iz sasvim druge zemlje: iz uljuđene, stare, ako ćete i prestarjele sredine. I gle: opet čovjek-ameba!

ako s interesom upoznajemo čovjeka-amebu, sasvim je svejedno da li ga upoznajemo u osobi protagonista ili u osobi pisca. Samo, taj čovjek-ameba u osobi pisca prokročio je za koračić dalje: postao je lukava, maliciozna ameba.

Samo, taj čovjek-ameba u osobi pisca prokročio je za koračić dalje: postao je lukava, maliciozna ameba. Ameba koja se sjetila da je, zahvaljujući tom

Dobro si me podsjetio, razmislit ću o tome. Uprav neki dan pročitao sam interesantan članak od veoma uvaženog pisca (— tresnuo sam iz rukava jedno izmišljeno ime —), priznatog autoriteta u takvim stvarima. Neobično originalne ideje!

U suštini je to isto i kod slikara koji isklizi iz svijeta pojavnoga i čulnoga te uzme da slika svoje misli. I kod pisca koji „nadraste” ustaljene književne forme, koji „prezire” shematičnost i konvencionalnost formalističkih okvira i

Ali kod doista velikog pisca, um ne ubija pjesnika. Eto vam Šekspira. Ali kod doista velikog duha, duh ne ubija pjesnika. Eto vam Tolstoja!

Dalje, sve se razvija samo od sebe, svojim nužnim, neizmjenljivim tokom, i vuče pisca za sobom kao psa na lancu. Blažena naivnosti neupućenih koji misle da pisac piše ono što hoće! Taman!

Tesla, Nikola - MOJI IZUMI

Jednom prilikom sam naišao na roman pod naslovom ”Abafi” (Abin sin), srpski prevod poznatog mađarskog pisca Jožike (Josika). Ovo delo je nekako probudilo moju slabu volju i počeo sam da vežbam samosavlađivanje.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Tu je već radio neki njegov poznanik, Ajlers, Frižanin, koji je bio dalji rođak poznatog nemačkog pisca istog imena. On mi je bio učitelj tih mojih prvih dana u Tvornici.

Marion Kroford, novelista i nećak mog prijatelja), hvalili su pisca i svi su se složili da je Vintrop ispao veliki heroj u ovoj priči. L.

veličanje Maksvelove knjižice ”Materija i kretanje”* pa mije predložio da pročitam i drugo malo klasično delo istog pisca pod nazivom “Teorija toplote”.

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

čita imaće priliku da se malo začudi kad vidi koliko se često kod nas pojavljuje ocena da su, na primer, romani nekog pisca značajni i dobri, ali im je loš jezik ili stil i forma.

jeste celovit, ali nije u sebe zaklopljen i izolovan nego je uključen u šire kontekste, počev od opusa pojedinog pisca do konteksta nacionalne književnosti (i ne samo nje).

Na to se pitanje jednostavno ne može odgovoriti. Jer ja za pojavu značajnog pisca, od opštenacionalne vrednosti, potreban neki neuhvatljivi sticaj okolnosti.

pitanje zašto se u samoj Prištini nije našao neko ko bi napisao roman s lokalnom tematikom može se odgovoriti da takvog pisca nije bilo ni u Nišu.

Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA

u pitanje i sam moj visoki položaj počasnog konzula, to pojmite što nisam žalio ni truda ni sredstava da saznam ime pisca, kako bih mogao pribaviti sebi satisfakciju. I uspeo sam najzad da ga saznam...

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Za pisca ove knjige posebno su Seobe Miloša Crnjanskog bile privlačne zato što je u njima, kao retko gde, čisto jezička faktura tek

Čudnovata veza i samog je pisca mogla zbuniti, i čini se da je nehotična, mada nije sasvim slučajna. Susedstvo erotskog sa grobljanskim Stankoviću, u

beogradski stil, čim se podvrgne bližem posmatranju, izgleda kao da u isti mah postoji i ne postoji: on je kod svakog pisca različan, a zajedničke su samo stilske mogućnosti koje se crpu iz iste sintaksičke zalihe.

lik koji je postao reflektor nije čak ni približno jednak kod raznih pisaca, pa nije jednak ni u raznim delima istog pisca.

realistički doslovan momenat, čisto mimetički, ili možda baš zato - sa kakvom je srećnom podudarnošću nadahnuće navelo pisca da junakinjin odlazak prikaže kao bukvalan silazak u jedan otvoren, razgrađen prostor, pun oštrih i presnih mirisa:

vidi se, između ostalog, i po tome što ga Isidora Sekulić uspešno podražava kad iznosi opšti utisak od čitanja našeg pisca: „On, taj, tu, Bora - izdašno sam ga opet čitala, pa mi način govora, lokalni ili lični, u ušima i pod perom [. . . ]“.

Rečenica Miloša Crnjanskog ima visok stepen ovakve monotonije; viši no prozna rečenica bilo kojeg drugog našeg pisca. Dvoje valja posebno istaći. Prvo, monotono segmentovanje u isti je mah i oblik ritmičkog uređivanja govornog niza.

je veliki da bi se smelo kazati kako su možda, posle stare, srednjovekovne književnosti, prvi put kod jednog srpskog pisca stih i proza došli na sasvim maleno rastojanje.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Ja ga beležim jedino zato što nisam ni kod jednoga pisca našao da se zadržao na njemu (kao da to nije jedna od najvažnijih manifestacija ljudskog življenja).

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Slučaj engleskog pisca Konrada tako je usamljen i osobit da zapravo ne kazuje ništa. Dante, Petrarka, Bokačo i još neki iz njihova kruga pisali

Ali eto kako ipak, odjednom, sve u njoj pođe nekako naopako, i biće da klizne u komiku na iznenađenje i samoga pisca kao da se pesmica ruga, što svakako nije želela.

pod br. 321, zabeležio i jednu tragediju o Stefanu Urošu III od nepoznatog pisca, ne vidi se iz kojeg doba: da li je ona imala ikakve veze sa delom Kozačinskoga, odnosno Rajića, to je danas nemoguće

str. 485—6, br. 370, pod istim naslovom bez imena pisca naravno, kao i kod Slavončevića; jedno kod Deželića u poslednjoj strofi st. 1. m. žombori stoji: žumbori.

O. Karadžića, Bgd 1854, 30—1, bez imena pisca, naravno. Ali je i njena slava prohujala dosta brzo, najpre će biti zbog jezika kojim je pisana: već je Sedmica (1858,

objasniti što se nalazi u većini rukopisnih pesmarica i štampanih lira u drugoj polovini XIX veka, obično bez oznake pisca. Evo kako se pevala: AH, PRESTAN’TE, NEVINE...

istome Zabavniku štampane su još dve Vitkovićeve pesme, Nadeždi i Mog Aleksandra pesma; prva od njih je sa punim imenom pisca, a druga je prevod poznate Vitkovićeve prvobitno na mađarskom napisane pesme.

Magazin za hudožestvo, knjižestvo i modu 1838, 135b, 143ab, —144a, 139b; tu je data kratka biografija ovoga pisca rođenog 1802. u Vranjevu, umrlog ubrzo posle 1830. u Srbiji. „Brankovič je čisto, lepo i slatko pisao.

14. na str. 184), ali su bili prvi koji su obratili pažnju na ovoga po godinama ne već mladoga pisca. Naročito je bila zapažena njegova pesma Odziv na pesmu Sveta odluka, štampana u 25. br. Danice ilirske od 20.

U Deželićevoj Pjesmarici, Zagreb 1865, 390—2, br. 309, ona je štampana pod naslovom Slavjanka, bez potpisa pisca i sa minimalnim izmenama (svugde je m. Srpkinja — Slavjanka, m. Srbin — Slavjan, m. srpstvo — slavjanstvo, itd.

” U Ćurčinovu izdanju su i note za ovu pesmu: v. prilog na str. I. — Pesma je, bez potpisa pisca i pod naslovom Ti plaviš, zoro, štampana u Deželićevoj Pjesmarici, Zagreb 1865, str. 353—4, br.

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

Istovremeno hagiografski intonirano i istorijski verno, a ličnošću pisca obojeno, Savino delo je neposredno i neponovljivo autobiografsko kazivanje najuglednijeg srpskog intelektualca srednjeg

Hagiografski model morao je biti napušten, a glavna pažnja pisca posvećena je ratnim događajima. Oni u Učenikovim delima zauzimaju centralna mesta.

ulogu imale su knjige izašle 1847, Vukov prevod Novog zavjeta, Njegošev Gorski vijenac i dela dva mlada sasvim nova pisca, Pesme Branka Radičevića i filološka rasprava Rat za srpski jezik i pravopis Đure Daničića.

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

s., 8, 1953, 7—47; upor. i Srp. mit. rečn., čl. Božićni hlebovi — od istog pisca, Š. Kulišića). Najveći deo građe odnosi se na k. (i hleb uopšte) o Božiću, o svadbi i o krsnom imenu.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

godine poslao svog izaslanika na prvi vaseljenski sabor u Nikeji, koji je među svojim sinovima imao i jednog poznatog pisca Stobajosa, i koji je bio kulturno središte ovog dela staroga sveta, nestao je nečujno sa lica Zemlje.

Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA

i črezvičajna priključenija slavnoga Angleza Robinsona Kruse ot Jorka 1799), a treba pomenuti i prevod dela nemačkog pisca Franca Štarka Zao otac i nevaljao sin ili roditelji učite vašu decu poznavati koje je 1789. izdao Emanuel Janković.

svi autori u jednom periodu svog života obavljali neku prosvetnu funkciju (učitelja, profesora, školskog nadzornika, pisca udžbenika ili, pak, ministra prosvete).

je rodoljubive i sentimentalne pesme i prevodio poučne knjige (Pripovetke mojoj kćeri i Saveti mojoj kćeri francuskog pisca Bujija). Poznat je i kao protivnik jezičke reforme Vuka Karadžića.

Književno delo ovog pisca je veoma obimno i raznovrsno: piše pesme (Lira Jovana Subotića 1837, Bosilje 1843. i dr.), klasicističke ode, epove

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

” Palanka se uzburkala. Sve školovano govori o priči i o sposobnostima pisca. U kući Brankovoj praznik. Divan, čisto duhovni praznik, kakav zasija u siromašnim kućama kad i tamo zađe nada.

A zatim, demoni nisu poslednji ljudi u literaturi. Naš narod veruje da arhanđeo ima šest krila, a đavo sedam... Za pisca, ja mislim da je korisnije vitlati po društvu i avanturama, nego sedeti u sobi kraj knjiga. — To zavisi od temperamenta.

— Pre podne Pavle je ostajao u birou, a posle podne je pisao. Sad je Branko bolje video Pavla-pisca: nervozan, malodušan, ambiciozan, uplašen od kritike unapred. — Ja sam mnogostruk, kao većina Jevreja intelektualaca.

Ali, Branko, ostaje sad još moja lična tragedija. Ličnost u meni ima ambiciju pisca, a tu, ja mislim da ne mogu dalje od improvizacije. Tu ličnosti mojoj smeta jevrejstvo moje.

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

I, mada mi je poznata mudra reč francuskog pisca Gi de Mopasana, po kojoj „nema ničega strašnijeg do kad čovek ostari pa zabada nos u svoju mladost“, ja ipak to činim,

Mi imamo ovde dve poznate količine: uvređenu apotekarsku porodicu i pisca pesme, plus samu pesmu. Mi bi iz tih poznatih mogli dobiti nepoznatu količinu, tj.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

je narod pripisao njoj, zato što je bila strankinja (Grkinja iz porodice morejskih despota, potomaka vizantijskog cara i pisca Jovana Kantakuzina), sve teškoće pod Đurđevom vladavinom.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti