Upotreba reči pijavice u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Naposletku, šta se to njega, popa, tiče? Neka ih pek hvataju, ako hoće, i pijavice — njemu baš ni iz kese ni u kesu! Zna samo da je to, valjda, lepo i da mu je sad taki adet.

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

— Pa onda je još prostije da duelanti puštaju sebi pijavice — rekao je Tumanov. Ana je se nasmejala i bila je se sasvim umirila.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Gazda mu najpre iš’o po nekim bačkim salašima i met’o »kupice«, a posle otiš’o poslom u rit, u lov na pijavice, pa na njemu ostavio dućan... a sutra dolazi, rano. — »Fala bogu kad je samo zbog toga!

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Hoće da je vidi na svom samrtnom času, kraj sebe. Morali su da mu meću pijavice za vrat. Proklinjao je dan, kad je Isakoviče upoznao. Dabogda, Petar nikad sreće više ne imao!

Morala je biti vitka, visoka, a snažna, sa lepim, crnim očima, a sa obrvama, koje nisu bile tanke, kao pijavice, nego, kako je Đurđe dodavao, kao gusenice, guste. U to doba, obrve su se, kod žena, naročito, cenile.

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

bijele svile, Od bijele i još od crvene; Struk mu meću drvo šimširovo, Crne oči dva draga kamena, Obrvice morske pijavice, Sitne zube dva niza bisera; Zalažu ga medom i šećerom: “To nam jedi, pa nam probesjedi!“ 234.

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

mu se onako mali, dežmekast, sa jako potkresanim i zabrijanim gustim crnim brkovima, koji su izgledali kao dve debele pijavice ispod nosa. A dopala mu se i ona živost, okretnost i uslužnost njegova.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

su u mene crne oči, okruglo lice, poduga nosa, mali’ usta ko kutijica, zubi bili ko dizija bisera, obrvice kano morske pijavice, trepavice kano krila lastavice; tako me je bog stvorio, baš od oka za dobroga momka.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

— veli Naćvar ljutito. Pa onda će blaže: — A kako bi bilo, Dume brate, da ja živim ka i do sadak, a da češće mećem pijavice, da se krv razridi, a? — A-a — reče Dume.

Ćosić, Dobrica - KORENI

A ja sada mislim da li je to stvarno za junaštvo i sve više tolkujem da nije. Kad neko ima mnogo krvi, onda mu pijavice stavljaju da odmale. Našoj žgoljavoj Srbiji pijavice nisu trebale.

Kad neko ima mnogo krvi, onda mu pijavice stavljaju da odmale. Našoj žgoljavoj Srbiji pijavice nisu trebale. Knjaz reče da treba, a mi juriš na nizame i Čerkeze, pa posle i na Bugare.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

— prekida ga neko. — Ali narod neće gospodu, neće ove izelice, ove krvopije, neće, da kažem, ove lažljivce, ove pijavice, ove stenice. Ali ovu poslednju reč prekide jedan tresak.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

osete odjedared da sem dva njihova gledišta po nekoj stvari, ima i druga, konačna stvar: doseljenici radi sticanja, to su pijavice na tuđoj zemlji, i moraju ili pući i proliti tuđe u tuđe, ili se osušiti.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

za đevojku kažu: tanka struka, a visoka stasa, kosa joj je kita ibrišima, oči su joj dva draga kamena, obrvice s mora pijavice, sred obraza rumena ružica, zubi su joj dva niza bisera, usta su joj kutija šećera; kad govori — kâ da golub guče, kad

za đevojku kažu: tanka struka, a visoka stasa, kosa joj je kita ibrišima, oči su joj dva draga kamena, obrvice s mora pijavice, sred obraza rumena ružica, zubi su joj dva niza bisera, usta su joj kutija šećera; kad govori — kâ da golub guče, kad

b’jela i rumena, kao da je do podne uzrasla prema tihom suncu proljetnome; oči su joj dva draga kamena, a obrve morske pijavice, trepavice krila lastavice, rusa kosa kita ibrišima; usta su joj kutija šećera, b’jeli zubi dva niza bisera; ruke su

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti