Matavulj, Simo - USKOK
— Evo naše gospode — opazi treći. — Sad ćemo doznati šta je. Općinski načelnik konte Pijero B., prvi vijećnik konte Marko Ivanović, još jedan vlastelin i tri trgovca prođoše kroz gomilu.
, prvi vijećnik konte Marko Ivanović, još jedan vlastelin i tri trgovca prođoše kroz gomilu. Pijero, suh starčić, s vlasuljom i trorogljastim šeširom na glavi, ogrnut mletačkom kabanicom, nabadaše tankim nogama, na
Zapovjedite im, u ime moje, neka se odmah odmaknu, inače ću narediti da se puca, sakrrr! Pijero, cepteći sav i dišući kao mijeh, reče Ivanoviću: — Molim te, Marko, progovori im ti, u tebe je jači glas!
Nema ih ovdje ni deset, no smo sve vaši, ćesarevi ljudi od skoro, hvala da je bogu! Na to se i stari Pijero ohrabri, te se primače i zapita: — Pa šta ćete tu, u ovo doba, kad znate da se grad otvara pošto sunce ogrije?
prepali, e udario Crnogorac, pa trubetate i bubnjate i dršćete od straha, a mi, siromasi, dršćemo ovdje od studeni! Pijero se okrete nestrpljivom pukovniku i poče talijanski: — Gospodine pukovniče, priroda je, u ovom slučaju, sasvim prosta i.
Nije, dakle, čudo što se toga jutra pomišljalo da je „princip“ utekao!... Općinski glavari vraćahu se zlovoljni. Konte Pijero započe: — Čuste li bezobraznika? Korpo de dio, da se jedna soldatina smije ponašati onako prema mene, a i prema vas!?
— Nikada! — prihvati Ivanović... A ti, Pijero, samo kukaj kao udovica, kao što si navikao, mješte da se držiš kao kućić!