Upotreba reči pobegla u književnim delima


Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

je se odmah za mnom i Maks izvukao, da je s njega kapao znoj, da je zapeo za stolicu i posrnuo na Anu, a ona ciknula i pobegla. Posle su i on i Popesku došli meni i radovali se celom „sraženiju”. Don Karlos je ostao s lajtnantom.

Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI

Ali kako je taj gazda hteo da siluje, to preplašena od toga, kao sumanuta, pobegla iz varoši, i više nije htela da služi, već počela da prosi. Bila je suva, kao spečena a još mlada.

To je ona htela. Zato je pobegla iz sela gde je služila i došla u Kale da traži „raskovnik“. — — — — — — — — — — — — — — — — — — — A mori!

Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

Uđe u drugu sobu sav snužden. Gospođa Makra pita ga zašto se sa frajlom ne zabavlja. Čekmedžijić joj kaže da je frajla pobegla iz sobe, a ne zna zašto. Gospođa Makra iziđe napolje da potraži Paulinu. Nađe je u kujni uplakanu.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

Evo, građani, ljudi, pljujte, pljujte tu odvratnu lešinu koja se sama ranila, koja je sramno pobegla i ostavila tamo slabije od nega da vas brane.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

bilo teško, ali bi se, brzo, Trifunu takva muka dosadila, a ona Mahalčanka bi od takvog zamešateljstva bila, brzo, pobegla. Ni oni, Isakoviči, ne bi nikad pristali na to. Međutim, Pavle se varao.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Njeno plišano gnezdo bilo je tako toplo, ali ti si promucala da ćeš još videti, da ćeš se javiti, i pobegla si glavom bez obzira niz stepenice. Do kapije te je otpratio njen histerični smeh.

Popović, Jovan Sterija - RODOLJUPCI

(Istrči napolje.) SMRDIĆ: Lepo sam ja govorio, da bežimo u Serviju. (Međutim su ženske pobacale oružje, Zelenićka pobegla pod krevet. Nančika i Milčika šćućurile se u jednom uglu sobe.) ŽUTILOV: Kud se znam okrenuti?

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

plavu, nežnu a razgovorljivu vidi, ko bi rekao da je ona, kad su je Arnauti grabili, uz put ih noću zavarala i ovamo pobegla. Pa čak, do naše granice preobučena u muško odelo, i peške, preko planina, došla!

Kostić, Laza - PESME

čeka, utočišta moli i konaka meka, dozvoli oče, oče dopusti, hrišćanska milost da je u dvor pusti: bula je, kaže, pobegla od paše, al' krv je naša, dete je naše; i onomad jednu odbismo žrtvu: sutra je u snegu nađosmo mrtvu!

Popović, Jovan Sterija - LAŽA I PARALAŽA

) JELICA: Jedna mi je sluškinja u kujni, druga leži, štumadla mi je pobegla; zato moram sama služiti; no ja to virklih rado činim. ALEKSA: Vaš je trud pun ružična cveća za mene.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

—... A jedra da prsne, sva je nabubrela. Stoji kod bunara, znaš, i gleda me pravo u oči. Kod nas bi sto puta pobegla. A ona jok, kao da me čika. — Pomozi bog, snao, kažem ja. „Bog ti pomogao... A otklen si?“ — pita ona mene.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

odmah posle venčanja.... I tako do same smrti... Znaš li ti da sam ja bežala od njega. Pobegla sam ovome nesrećniku, a on, jadnik, u groznici i bunilu, dojurio za mnom, stao pred prozor i čeka...

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Moja ujna je pobegla iz Beča, i nije mi ostavila ni svoju adresu. Valjda se boji da ću doći da tražim nasleđe. Moja stara tetka, kaluđerica,

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

»karakter«, i ko zna dokle bi još ostao glumac da ga u jednom mestu u Banatu nije ostavila njegova »naivna ljubavnica« i pobegla s intrigantom, odnesavši mu tom prilikom sahat, ćilibarsku muštiklu i nov novcat crni ancug i svu uštedu koju je

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Milenija, sigurno ne mogući više da izdrži tamo po dvorištu i po kutovima najezdu tolikih njih, koji su je jurili, pobegla otuda ovamo i počela da se krije oko Sofke i trpeze.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

dvadeset godina onda zmija dođe i progovori materi: „Ja sam ona tvoja zmijica što si me rodila pa sam od tebe u travu pobegla; sad sam, majko, došla k tebi da mi prosiš u cara devojku te da me ženiš.

Kad se venčaju, pripovedi ona njima sve, kako je i za što je od oca pobegla, i kad prođe godina dana, rodi ona kćer i sina zajedno, kćer sa zvezdom na čelu kao i u nje.

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

svlači, i da i[h] nage, takove kakvi su, pokazuje, videći da je zato ljudi dobrovoljno ne trpe, no da na nju mrze, ona je pobegla i sakrila se u jedan bunar.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Ona se iščupala, pobegla do vrata i, pre no što je stigao da je uhvati, nešto je strašno za njega rekla i sjurila se niza stepenice, a on je

“ „Dobro, živećeš u Beogradu. Onda se sneg u kafanskom dvorištu sasvim otopio. Košava je jedne noći pobegla sa beogradskih ulica, uplašena mlakim jugom. Noću je napustio kafanu, pobegao poražen, očajan i osramoćen.

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

— Dečak je čudotvorac! — pođe priča niz reku, pa i dalje. Ču je čuvar pruge, kome je pobegla žena, pa zaustavi malog čistača. — Ti, koji razgovaraš sa ribama, reci mi gde je moja žena?

— Šta da radimo? — zabrinu se car. — Princu je opet dosadno! Čak i kada mu se sin rodio, i kada Mu je žena pobegla, na prinčevom licu bio je isti izraz. Mučila ga je ista dosada, ista tuga. — Možda princ čezne za većim carstvom?

Popa, Vasko - KORA

bi se izgubio Ali se uvek pred zoru U drvored na svoje mesto vrati PU3AVICA Najnežnija kći Zelenog podzemnog sunca Pobegla bi Iz bele brade zida Uspravila se nasred trga U svoj svojoj lepoti Zmijskom svojom igrom Vihore zanela Ali joj

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

više kupila i gubila a onda se izmešala sa drugim senkama i flekama na krvavom duvaru gde se skupila kao mrlja i, kao pobegla najedanput, nestalo je u zidu.

napregnutoga vida ja sam se uverio da su se deca, pred ovim besmislenim užasom, bila razletela na sve strane i daleko pobegla od vitla.

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

Ao slone, ao slone, Kol’ka ti je njuša! Da zamaneš, pobegla bi Svaka živa duša. Dođe dečko, nešto šapnu — To slona ne vređa: Slon se saže pa ga diže Baš sebi na leđa.

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

Nego došla... Mladen zastade i diže glavu. Č̓a Marko još uplašenije nastavi: — Došla, sinko! I eno: sedi. Pobegla i došla, pa samo ćuti i sedi. — Koja pobegla? Koja došla?

Č̓a Marko još uplašenije nastavi: — Došla, sinko! I eno: sedi. Pobegla i došla, pa samo ćuti i sedi. — Koja pobegla? Koja došla? — poče Mladen, a već je znao koja je to, da je to ona, Jovanka.

Radovalo što su znale da je ona zbog njega, Mladena, pobegla, što se sada nadala da će na njemu, Mladenu, kad to vidi, dozna, ona po njegovom izrazu, licu videti razdraganost,

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

»Ja bi se uplašila«. »Ja ba vrisnula«. »Ja bi pobegla«. Kako vam je god volja, plašite se, vrištite, begajte; ali agina kći nit’ se uplašila, nit’ je vriskala, nit je

Kako vam je god volja, plašite se, vrištite, begajte; ali agina kći nit’ se uplašila, nit’ je vriskala, nit je pobegla, jer je ona vrlo prosto, i to sljedujućim načinom argumentirala: onaj koji se poplaši, mora jedanput k sebi doći; onaj

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

— Bila valjda nestašna? — dodao sam ja svoje rezonovanje, a mati je pobegla iz sobe da bi izbegla odgovor na ovo naknadno pitanje. I da je ceo razgovor ostao samo na ovome, nikome ništa.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Sumanuto! Ugledao ju je samo jednom, i nikad više. Da li je pobegla što je viknuo da ribarima ne kvari lov, ili što je potrčao ka njoj?

Dečak nije mogao da shvati što je pobegla. — Pa, ja bih je čuvao, Micko! Voleo bih je! Nikada je nikome ne bih dao. Držao bih je zatvorenu u kutiji, baš kao što

Voleo bih je! Nikada je nikome ne bih dao. Držao bih je zatvorenu u kutiji, baš kao što mama drži zrno bisera. Što je pobegla? — Baš zato! Baš zbog tvoje želje da je držiš u kutiji! Voli, ali ne prisvajaj prijatelje, Radane!

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Ne znajaše što da čini, mučno joj je samoj ujedno u sobi stajati, pobegla bi napolje a ne smi — s vrata je zatečena, obstajati snebiva se gladeći pred sobom bestelesnoga ka vrlo hubavo momče

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

Drugi su, opet tvrdili da je svojevoljno pobegla, a to su potkrepili time što se nije otimala, i što su svojim rođenim očima videli na kolima ne samo nju nego i ponete

Što reče gospodin načelnik?“ — i sve takva neka, luđe od luđega, pitanja, tako da je tetka Taska savila šipke i pobegla čak u lojze.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti