Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
— Ja sam se — veli pop — učio u moga oca koji je popovao u stara vremena, pa kad ga ubiše Turci, ja ostah siroče i pobjegoh u ovo selo, gdje me poslije vlast zapopi. — A onako nijesi, da rečeš, kakijeh škola učio? — Nijesam nikakijeh.
Matavulj, Simo - USKOK
Neka što ostadoh gladan, no mi se zamuti u drobu, ali, srećom, dadoše mi malo vina. Sutradan gladan i ozebao pobjegoh zorom! — Čuješ đavola! — reče Crmničanin.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Za ovu priču, vedru i bajnu, svraki sam paru obećo sjajnu, obećah tvrdo, zakleh se brkom, a ranom zorom — pobjegoh trkom. Svraka me i sad po svijetu traži A gdje se krijem — ti joj ne kaži.
Šta ću, kud ću, gledaj muke, pa pobjegoh u hajduke.“ „Nevolja nas ista združi, hajde s nama, korak pruži.
sviju car, al sam sada sasvim star; htjede gazda da me kolje, ne dadoh se drage volje, izmakoh mu već iz ruke, pa pobjegoh u hajduke.“ „Nevolja nas ista združi, hajde s nama korak pruži.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Vidjeh da je istina što ljudi kažu da krv priteže. Sjetih se, onako kroz nesvjesticu te bacih kapu kraj Ilije pa pobjegoh. U toliko zar neko viđe sa dnu polja što bi, pa puče puška i viknu poklič: ha pogibe Bajica, ubi ga Donjokrajac!
“ umiješa se serdar, smijući se. „E, te ja jedi od onoga. Šta ćeš! Svako jutro bjeh tanji u pasu, dok ne pobjegoh!“ „A, a, to je bilo na javi, a ne u snu“, prihvati s mjesta medik...
„A evo što mi pišu, kazaću vi sve.“ Svi postadoše pažljivi. „Poočimu i sestri bjeh pisao dan prije no što pobjegoh iz Kotora. Javio sam im bio svoju namjeru.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
lomio grozna vinograda, pripazi me Ljutica Bogdane na kobili tankoj bedeviji; ja ne smjedoh ščekati Bogdana, već pobjegoh uz kršno primorje.
Pa se niđe zdržati ne mogoh u državi Jerine proklete, već pobjegoh do studene Drine, pa se maših Bosne kamenite. A kad dođoh blizu Romanije, tu sam turske svatove susreo; oni vode
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— Čukundjede, evo i mene, pobjegoh u hajduke! Tišina. Nad hajdukovim grobom samo tiho šušketa kruška sitnim izjedenim lišćem, ali se dječaku čini da ga