Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Dva sahata u sat gledajući trajaše ta strašna borba, i Turci se moradoše povući natrag, jer pogubiše tolike begove i vojskovođe... Videći da se Turci povlače, Zeka se nasmeja, pa reče Stanku.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Dotle se i žene namučiše strašno, jer se, u senkama noći, i u mesečini sjajnoj, pogubiše i razbegoše, tako da su se, vrišteći, uzalud dovikivale po mraku, padajući u jarkove i pokrivajući rukama i suknjama
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
i pored toga što im, kao i svim ostalim Hercegovcima, nikada nije prijala otužna voda iz arterskih bunara od koje pogubiše zube, i pored nerodnih godina, lipsavanja stoke i lopova — svega što se jednom Hercegovcu sruči na glavu istog časa
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
“ Lagaše je dok je prevariše, Pa uzeše nejakog Jovana, Uzeše ga, pa ga odvedoše, Odvedoše, pa ga pogubiše. Pišti majka i danju i noću I proklinje cara i dvorane: Što uzeše nejakog Jovana, Što uzeše, majku prevariše, Uzeše
i danju i noću I proklinje cara i dvorane: Što uzeše nejakog Jovana, Što uzeše, majku prevariše, Uzeše ga, pa ga pogubiše. 242. Ninaj, ninaj, zlato moje! Čuj, đe mi te sanak zove; San te ljubi, i govori: “Ušikaj se, drago moje.“ 243.
Sveti Sava - SABRANA DELA
propadne, makar i od malih stvari, nesmotrenošću, o tome će biti ispitivani u dan ispita — iako i za malu stvar, koju pogubiše u svojoj lenosti. Jer kaže apostol: „Svako ko čini rabotu sa usrdnošću, primiće nagradu otplate prema trudu“. (Ef.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Jer, zavitlani novim životom više nego ja, roditelji moje verenice i ona sama, sasvim pogubiše glave pune prečih briga od mene i mojih planova.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
A kad čulo trideset hajduka, za britke se sablje dovatiše, pogubiše trideset delija, od njih pusto oduzeše blago, pa odoše svome harambaši — da ga vide na bijeloj kuli, šta je njima s
Prvog srpskog kneza prevariše: domamiše kneza Palaliju i u Grockoj njega pogubiše; i Stanoja kneza iz Zeoka prevariše, pa ga pogubiše u njegovu dvoru bijelome; prevariše Marka Čaralića, prevariše, te
srpskog kneza prevariše: domamiše kneza Palaliju i u Grockoj njega pogubiše; i Stanoja kneza iz Zeoka prevariše, pa ga pogubiše u njegovu dvoru bijelome; prevariše Marka Čaralića, prevariše, te ga pogubiše; i Gagića Janka buljubašu iz Boleča, sela
Stanoja kneza iz Zeoka prevariše, pa ga pogubiše u njegovu dvoru bijelome; prevariše Marka Čaralića, prevariše, te ga pogubiše; i Gagića Janka buljubašu iz Boleča, sela malenoga; pogubiše kneza Teofana iz Orašja Smederevske na’je; ta i kneza
dvoru bijelome; prevariše Marka Čaralića, prevariše, te ga pogubiše; i Gagića Janka buljubašu iz Boleča, sela malenoga; pogubiše kneza Teofana iz Orašja Smederevske na’je; ta i kneza Petra iz Resave; prevariše Mata buljubašu iz Lipovca blizu
Smederevske na’je; ta i kneza Petra iz Resave; prevariše Mata buljubašu iz Lipovca blizu Kragujevca, te i njega mlada pogubiše. Moravcima crkvi dopadoše, i tu Adži-Đera pogubiše, a Ruvima u grad opremiše, i u gradu njega pogubiše.
Moravcima crkvi dopadoše, i tu Adži-Đera pogubiše, a Ruvima u grad opremiše, i u gradu njega pogubiše. Memed-aga u Valjevo dođe: Grbović se bješe osjetio, pa Grbović na
Moravcima crkvi dopadoše, i tu Adži-Đera pogubiše, a Ruvima u grad opremiše, i u gradu njega pogubiše. Memed-aga u Valjevo dođe: Grbović se bješe osjetio, pa Grbović na stranu pobježe, a dođe mu oborknez Aleksa, i dođe mu
stotina junaka; namah Srblji hana zapališe, i trojica Turak’ izgorješe, a trojica pred njih istrčaše, i Srbini sva tri pogubiše.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
I dede, viđ' što mu se presudi za tu krivicu, s kakvom li ružnom smrću pogubiše onde! Izvedoše ga, veli se, u dubravu, dolaču ahorsku, ujedno sa sinovi mu i s kćerma, s volovi mu, s mazgama, s
I ostaše manja gospoda, jerno po knezu Lazaru i zemlju već svoju s gradovi pogubiše. I taj otac Maksimov Stefan vrli na glasu vitez bijaše osvestan, mudar i junačan eškile, friško se okreta pravi