Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— Otkud ti to znaš? — Kazao mi vodeničar. Sve mi je pričao: i kako ti nijesi kriv, i kako su podmetnuli i zakopali onu kesu u tvoje đubre... A to su sve, po želji subašinoj, učinili tvoj pobratim i neki Marinko... — Jest.
Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
se provodi kao lud; svi su na prozorima — prvi red balkona, a da im se ne nažulje laktovi, toliko potrebni u životu, podmetnuli su ispod njih jastučiće, pa lepo piju kofijanović i dovikuju se međusobno deleći nam čitavu lepezu korisnih saveta.
Ćosić, Dobrica - KORENI
Imao je pravo. Ne boli ga. Pa ne veruje. Novine lažu. Lažne novine njemu su podmetnuli da bi i on... Opet čita. Jeste. Imao sam pravo. Ako, boli ga.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
— zapita policajac, dignuvši na jednom prstu duge niske starinskih novaca. — Ne znam ja. To su mi zacelo, podmetnuli oni što me mrze kâ krvnika — odgovori Đurica, a oči mu nekako čudnovato sevnuše.
— A šta ćeš reći na ispitu za stvari, koje su kod tebe nađene ? I to su ti, valjada, podmetnuli? — Ne znam, gospodine... — Dobro, dobro... — prekide ga kapetan — sad ti to i ne tražim.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Najpre su mu podvalili sa jarcem. On je tražio crnog jarca bez ijedne bele mrlje a oni su mu podmetnuli šarenog. To je tek video kad je pažljivo razgledao oderanu kožu.
No najveća, najbezočnija podvala bila je u vezi sa Janjom. Dadara i njegovi dripci su mu podmetnuli najveću kurveštiju u čitavoj župi kao nevinu devicu.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Na jednome useku ugledasmo mrtvog naduvenog konja. Sigurno su ga podmetnuli kao neki stepenik. Zajedno sa ordonansima vukli smo buavu lešinu, od koje se širio težak zadah.
A kod susednog ognjišta jedan je umirao. Drugovi su mu podmetnuli torbu ispod glave i ostavili ga tako da umre. Podnarednik Gruja reče da je već u agoniji i ne zna ništa za sebe.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Veli njemu bijelo Latinče: „Čekaj malo, crni Bugarine, loše su mi koplje podmetnuli, dok otidem da koplje prom'jenim“. Pak pobježe preko polja ravna, al' povika Miloš Vojinović: „Stani malo, bijelo