Upotreba reči podsmevati u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Ćemane mu se jedva čuje, pre bi rekao da struže, nego da svira. Sreja već pozelenio od muke. Svatovi se počeli podsmevati njegovoj svirci; svaki čas tek podvikne ko: — 'Ajd, Srejo, strugnide malo u tu tvoju drombulju!

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

!... Pa se naljuti na ukućane, počev od oca pa do snahe Mare. „A bogami, jest! — mislio je. — Ko je još video i s tim podsmevati se!... I kad je stvar za podsmevanje, što se onda oni ženiše i udavaše?...” Pa se onda stade ljutiti na se.

Zavrzan je pravio šale i sa živim i sa mrtvim. Ivanko mu reče: — Grehota je podsmevati se mrtvacu!... — A šta smo mi? — pitaše on onako uzgred, pa, ne tražeći odgovora, iđaše dalje od jednog do drugog.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Era može spasti svoju kožu i u najtežim prilikama. On se čak ume podsmevati svojim susedima koji su niže, u dolinama, i za koje on misli da su duhovno tromiji.

Popović, Jovan Sterija - ŽENIDBA I UDADBA

Tek vidim kako se podmiguju. Pravo imaju: ko se neće podsmevati nesreći. MUŽ: Verujem. ŽENA: Veruješ, šta veruješ, da sam nesreća, je li? Pravo imaš.

Popović, Jovan Sterija - RODOLJUPCI

ŠERBULIĆ: Ja Vla? Ej, zašto sad nema Servijanaca, da mu pokažem, kome će se podsmevati. SMRDIĆ: A kako me vi možete nazvati bankrotom? ŠERBULIĆ: To je istina. SMRDIĆ: Pa istina je da ste i vi Vla.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti