Upotreba reči požurimo u književnim delima


Teodosije - ŽITIJA

Mislim da je ovaj starac anđeo, ili od anđela, ili, još bolje, od Boga poslan. Požurimo se da Bogom poslani savet u delo sprovedemo! Blaženi Sava, ušavši sa ocem svojim ka igumanu, reče misao.

Simović, Ljubomir - HASANAGINICA

HASANAGINICA: Je l me to kapljicom kiše dotako bog? MAJKA PINTOROVIĆA: Ovo mi liči na veliki pljusak! Biće bolje da požurimo da uđemo! (Ulaze u kuću. Oluja, sa kišom, grmljavinom i sevanjem.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

— reče carev sluga. Putnik ga pogleda: — Pa, čim ćeš kad nemaš šta, a nemaš gdje kupiti? Nego de da požurimo, pa kad izađemo iz šume da kupimo štogod. — Sjedi ti, pa se ništa ne brini!

Nušić, Branislav - OŽALOŠĆENA PORODICA

Ako se treba useliti, ti si najpreči. AGATON: Ama, to baš i mislim nešto. SIMKA: Nema šta da misliš, nego da požurimo, ako nećeš da nas ko preteče. AGATON: Gotovo! SIMKA: Ama, nemoj „gotovo”, nego 'ajde, jer, bojim se, useliće se Gina.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

A hoćete da se milioni ljudi raznih rasa i plemena sporazumevaju preko graničnih kamenova. Eto ga voz, požurimo!... Stigosmo nešto pre dolaska voza. U ovom selu izlazak na stanicu bio nam je jedina razonoda.

Nušić, Branislav - NARODNI POSLANIK

Sad će još malo pa da zatvore kapije. SPIRA: Sad ću ja. Samo da se pozdravim sa Pavkom. (Ženi.) Kažem ja tebi da požurimo. (Polazi u Pavkinu sobu.) SPIRINICA (ode za njim): Ti meni kazao? A od jutros ti govorim...

Stanković, Borisav - JOVČA

ARSA (nestrpljiv, osluškujući): Ali, bato, da ne rupi,... da požurimo! TOMA (Stojni, oštro): Čuj. Da nas sakriješ dole kod sebe.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

— A kako ćeš ti ? — obrte se kapetan Stanki. — Treba da se požurimo, a mi ćemo svi na konjima... Umeš li jahati? — Umeću, ako imate konja — odgovori ona.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

— i, zvjerajući očima, traži uokolo zgodno mjesto. Ona se odlučno brani. Onda se on smisli: — 'Ajdemo, — veli joj, — požurimo da čim prvo kući stignemo! 'Ajde, ženo moja! Diže je za ruku i nizbrdicom vuče za sobom.

— Ne štedi ih! — veli joj i, smejući se, zalaže njima. I, jedući, ugledaše crkvicu između mrkih visokih čempresa. — Požurimo! — povika Božica. — Požurimo! i razdragano povuče Marka za sobom.

I, jedući, ugledaše crkvicu između mrkih visokih čempresa. — Požurimo! — povika Božica. — Požurimo! i razdragano povuče Marka za sobom.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

— Čini mi se, magla se razređuje. Požurimo! — reče Gruja. Valovi magle promicali su pokraj nas. Razrede se, zatim se opet zgusnu. Obuze me nemir.

Hteli bismo da požurimo, ali se bojimo sudarićemo se sa nekim. Ordonans je jahao pored mene i obojica smo naprezali vid.

Ćipiko, Ivo - Pauci

— Da, kada se tiče krađe, — opazi Ivo. — Krađa je krađa! — završi zamjenik državnoga odvjetnika. — Ma da požurimo. Na sat po podne ide Ivo na objed.

A užasno se na odijelo troši, nemaš pojma! Sreća, de će me, zafaljujuć' presvijetlome, ova komisija okrpiti. Ma požurimo! — prekide govor, opazivši da su gospoda poodmakla.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

sferu zvezda nekretnica, na kojoj su ove kao prikovane, i koja se obrne sa svima tima zvezdama svakodnevno oko Zemlje. Požurimo se da pogledamo u tu sferu, u nebeski svod prekriljen zvezdama, jer će se skoro pojaviti Mesec na nebu i svojom

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti