Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
Zato je sada setan, lula mu se ugasila, i pogled mu bludi po pustom vašarištu. Pozn’o je ono mesto gde je vranac stajao, pa puno sveta oko njega — a sada sve pusto, nigde nikoga, samo pokisle vrane i
E, možeš misliti kako mi je bilo! Otvori se, zemljo, reko’ u sebi. — Uf, uf, uf! Al’ kako nisi pozn’o da je veći zub? — A kako i da poznam! I tu su mi doskočili, obešenjaci jedni!
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
— A bi li ti pozn'o onoga što je s tobom bio? — zapita ga car. — Bi', samo da ga viđu — odgovori vojnik. — Dobro, ja ću sad poslati po
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
— »Da se kucnemo i, što kažu, družeski odsad živimo!« veli prvi, »a baš mi je milo što sam se pozn’o s tobom«. — »Slušaj more, a šta tu vi; ti, brate, to je srpski, najlepše«.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Šta, Ruvarac? je li, zveri? Ha, po tom sam te pozn'o, bludna kćeri: Ti, ženo, ti si stara godina; A ti, aždaho, ti si duša joj; Izdahnula te umirući sad; Pa bludnica u
J. Dučić LXIX POZNANSTVO Kad sam je pozn'o, nebo beše mutno, Zadnje su ruže umirale ti'o. Jesenje vode šumljahu zloslutno; I ja sam sniv'o i tužan sam bio.