Upotreba reči pozovi u književnim delima


Ćosić, Dobrica - KORENI

Sve lepo da spremiš i... brzo vozi! Pozovi mi Đorđa. — Kad mu ovaj priđe, Aćim, ne gledajući ga, reče: — Isplati mu onoliko koliko sam sinoć rekao.

— Simka odškrinu vrata. — Zašto si tako umorna? — Radujem se Božiću. — Lepo je... Neću da jedem. Molim te, pozovi mi Đorđa. Slušaj, ja znam... Budi sigurna... Simka zatvori vrata za sobom. Vukašin se postide. Zapali cigaretu.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Usred poljskih radnja dođoše pozovi, i oba, Vojkan i Petar, uputiše se zajedno u varoš. Putem razgovaraju o dobroj godini; već žanje se i Petar Vojkanu

gazda obično dužnicima kad je hteo da dug čim prije od njih utjera, a sadržinom, oblikom i samom hartijom sličili su ti pozovi sudbenima. — Sinko, pozvao sam te — veli mu kad ga ugleda pred sobom, — da raščistimo račune...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti