Teodosije - ŽITIJA
Jer blagočastivi Radoslav kralj u svemu najpre blagopohvalan i izvanredan, postade pokoran ženi, od koje i bi povređen umom.
Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE
Sad se više ne kaže: „Pomozi bog“, i „zbogom“, nego ,,sluga sam pokoran“ i „službenica“. STANIJA: Otpadnici, nećete ni Boga da molite. Tako će vi i pomoći, da propadnete, i da izgorete.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
“ „Kuda bi, šta bi?!“ — Žuća se pita, vidokrug meri smračen, pa jurnu mlinu, kroz vrata sinu kao iz topa bačen. Pokoran, miran po prvi put skromno se sakri pod Trišin skut.
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
jer sam letos blagovao... To se mora platiti!... Šta li će biti, Bože ?... Svejedno, šta bude!«... I on, pokoran sudbini spremi se za dalja stradanja, držeći da to tako mora biti, da je se i rodio za to: da strada, da se pati večno...
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
Ja sam od jestestva iz detinjstva bio strašiv i po višoj časti drugima pokoran; kako sam, dakle, mogao k volji moga tetka toliko upornosti pokazati?
Narod valja savetovati i učiti, a ne srditi; silom se s njim ništa ne može učiniti. Narod je krotak i pokoran; krv će svoju do potrebe za svoje starije proliti.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Daklen, Ive, u pamet se! Sićaj se one: „Ko se dima ne nadimi, taj se vatre ne nagrija!“ Trpi i budi pokoran još za nikoliko, pa će ti dobro biti. A sad ajmo, jer smo se i onako puno zadržali!
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Dakle, pred pašom, sa šakom na grudima, ponizno stoji Miloš. Poguren je, pokoran, snishodljiv, rob manji od makova zrna. Metaniše lisac, sve izigrava, puzi, laska. Veli: „Svetli pašo!
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Dotle, naime, pokoran, po varoškim merilima uzoran i Sofki predan muž, Tomča se istog časa preobraća u njenog strašnog mučitelja.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
idem pokoran — I neosuđen, i neprimoran, Da ti izvršim sveti zaveštaj. Hiljadu hoćeš?... Dobro, hiljada Za suzu tvoju neka propada
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Sve je ljuto, nemirno, goropadno i tvrdoglavo na 'voj planini i ispod ove planine. U nas je rijetkost pitom i 'vamo pokoran čojek. A ima i dosta, koji, ako 'š, ovog suda mnogo i ne bendaju...
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
U mome seocu Zadruga je složna, Čeljad je pobožna, Sin pokoran ocu, Milo moje selo, Budi mi veselo! Svi težamo polje, Znamo još za mobu, Ne znamo za zlobu Svi smo krepke volje, Milo
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Oprostite za reč, gospodin Joksime: troje su ga rodili, pa opet nema ni snage ni lepote. Gnjecav, sladak, poslušan, pokoran. Uf! Ko i sva ova zemljetina. Ovo nije zemlja, ovo je švapski milihprot! Kamen moraš da jedeš, ako ćeš čovek da budeš.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
na mejdan, da se ogledamo; ako l’, Đurđu, na mejdana nećeš, predi meni gaće i košulju, nek ja znadem da si mi pokoran“. Gleda knjigu Senkoviću Đurđe, gleda knjigu, a suze proliva; al’ ga pita Senkoviću Ivo: „Roditelju, što suze prolivaš?
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
« — štono se i stoji caru — u svačem je slobodan. Ama eto krotki David bi taki pokoran. Ništa mu ukorno ne reče, nego proznade svoj greh i reče: »Zgrešio sam teško«...