Upotreba reči pokornu u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

I on svakad lepo sa miom... Ali zato, opet, ja njega poslušam. Šta ćeš: pokornu glavu sablja ne seče!... Što nisi bio miran?... Bar ne bi mučio starog čičaMarinka da tumara noćas po šumi...

Teodosije - ŽITIJA

A ovi čuvši smirenomudru i pokornu reč njegovu, kako je puna svake premudrosti, zaboraviše na telesne rave koje im momci naneše, i kao da su zapleNili

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Pošto je bio vrlo vešt, uspeo je da sve narodne snage uputi ovome cilju i da ovom žudnjom zarazi i podstakne začmalu i pokornu masu. I bugarska se megalomanija nije ispoljavala samo prema Srbima.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Ti si stari skupštinar, sedi s njim da ga poučiš redu.“ — „Sve velike bundžije pokornu decu rađaju“, dobacio je drugi i podigao štap, a na Aćima se sjurili smeh i galama.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti