Jakšić, Đura - PROZA
nešto neobično, tajanstveno; ni s kim se nije prijateljio, niko ga nije prizivao, a nikome nije odlazio, samo pokatkada pokojnome Bogdanu i starome učitelju... Življaše sam za sebe sa svojom jedinicom.
Nušić, Branislav - OŽALOŠĆENA PORODICA
SARKA: I, što kaže prijatelj Tanasije, eto da me ko zapita: Ti si, Sarka, je li, blizak rod pokojnome Mati? – Jesam! – Pa dobro, Sarka, znaš li ti kako izgleda pokojnikova kuća? – Ne znam! – Koliko soba ima? – Ne znam!
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
“ „Sa serdarom Pejom!“ Đakon dobro odiže obrve, a namignu desnijem okom — kao da shvaća na što onaj gađa. „Pokojnome Radoju nađe se đetić, a Peju đevojka, nekako iste godine, te ih vjeriše u kolijevci! „Pa lijepo!“ reče Vladika.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
VUJO: Na časnome se krstu zaklinjah tvome ocu, pokojnome gospodaru Ivan-begu: da tebe, sina njegovoga, za života ostavit neću...