Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— Idi... idi... Nasta tajac. Tišina kao u grobu. Zvezde treperahu kao da se otimaju da polete s onog nebesnog pokrova. Najedanput čuše se puške u daljini... Stanko, sedeći pred vajatom, osluškivaše... — I... baš danas! — šaputaše on.
Teodosije - ŽITIJA
ako je ko stran ili iz pustinje bio u nedostatku neke potrebe, ili da čamac napravi, ili da kuću sazida, ili siromaštvu pokrova i pomoći, ili mu je što u nečemu nužnom trebalo, svi bacani valovima siromaštva pribegavahu k njemu kao pristaništu i
Kostić, Laza - PESME
I sinoć baš ga čujem, već dockan pred zoru, a neko kô da kucnu na tamnom prozoru. Zablista mesečina sa bleda pokrova: — ljubavni vampir to je i pratnja njegova.
„Dobar veče!” i ispod pokrova koštanicu mi pruži u pozdrav; prihvatim je i stisak leden joj sveg ukočenog oprosti me strâ. dobar veče!
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
da mi načiniš tri svrdla, jedan svrd'o debeo kao što sam ja, pa kad dohvati do krova od kuće da odmah diže onoliko pokrova koliki sam i ja, ali da se ni najmanje ne čuje.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Poznajem glas: Tako je predis'o U časovima svojim poslednjim Ruvarac Kosta. „Dobar veče!“ - I ispod pokrova Koštanicu mi pruži u pozdrav. Prihvatim je, i stisak leden joj Sveg ukočenog oprosti me strâ. „Dobar veče!
Našto, kada je na jade nam data! Mati večnog straha; Kad ne dopire od pokrova dalje! Do groba mračna, A tajna preko ništavoga praha. Našto ta mudrost Božjeg Proviđenja, Crv kome se klanja!
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
I u bolnoj napetosti pokušavao sam sve da se spasem, da se izvučem, da pobegnem ispod onog svog užasnog pokrova. Uzalud. Kao avet ustremljavao se on sve više i pritiskivao me.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Jedan svrdô debeo kao što sam ja, pa kad dohvati do krova od kuće, da odmah diže onoliko pokrova koliki sam i ja, ali da se ni najmanje ne čuje.
Petković, Vladislav Dis - PESME
instinkt krepi, Za ogledalo se pogled naglo lepi: Da vidi usta što će da zaneme, Mada još žedna poljubaca, nege, A ne pokrova, ne mrtvačke pege.
CVETOVI SLAVE Oni spavaju svi do jednog, redom, U plitkom grobu, neskrštenih ruku, Bez svog pokrova i pod teškom bedom, I trunu mirno kao u sanduku.
Il to prošlost moja — moje duše zraci — Bez pokrova svoga paradno prolazi, K'o s proleća vode, k'o crni oblaci? Možda me to zovu moje nade drage, I moj duh ostavlja ovaj
srce, i spokojstvo upi; Moja žeđ lepote, smisao nadanja, Mesto starih zvezda mlada tela kupi, Tela mlada, nova; Umesto pokrova.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
« Više gore mnogo od ovoga kano neke dvostruke visoke polate od dva pokrova, te i srednja pregrada svoj obaška tavan da ima.