Upotreba reči pomela u književnim delima


Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Kada je pokušao da slika beogradski život u Cigančetu i Moru bez primorja, moglo se videti koliko ga je varoš pomela i oslabila, i kakav je u stvari bio njegov književni talenat.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Koliko puta djetinjom dušom promakne, neznana, smrt! I za njenim prolaskom, kud je ona pomela svojim crnim skutom, ostaje vir praznine...

Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA

I da znate, Anka, ako mi to svršite, dobićete dve klase. ANKA: Ju, kakve klase? ŽIVKA: Ama nije, pomela sam se. Dobićete povišicu plate i nateraću mog muža da vam iz Klasne lutrije da hiljadu dinara na privredne ciljeve.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

— Zima, veliš? — Da, zima, zima! Koliko li je samo svijeta pomela mećava na 'voj planini! Vidio si, valjada, one grobove iznad mog šjenokosa... u 'nom pristranku? — Jesam.

— Nešto me, braćo moja, goni! Ne mogu čekati. Ne posluša i plati glavom i on i dijete. Pomela i' je mećava kad su se vraćali iz čaršije, na 'voj planini. — Nađoste li para pri njemu? — upitah ja Dulu.

Bojić, Milutin - PESME

(1913) JESEN NA VARDARU Umorno kliziš kroz polja golema Mrk, kô da slava riku ti pomela; Tvoj lom kroz klance, pun daha s opela, Zvoni kô odjek napuknuta šlema.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti