Upotreba reči pomiču u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Mrdne malo da se strese, aja — još gore priteže! — Volovi zapeli, jedva pomiču kola. Da mu je barem na obalu izići. Ošinu ih što igda može — te jedva izvukoše kola na obalu...

Lalić, Ivan V. - PISMO

Možda časovi Pomiču te terazije; Neznana mera na snazi je I još oklevaju tasovi: Jesmo li sabrali tegove? Šume u jezero silaze I sećanja

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Tako biva u Lovćenu preko dana. Narod i stoka pomiču se, kako se sjen i svjetlost prelijeva po planini. A uveče navale na pojila, na studene izvore, a otuda se javi ka

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

bujica, A posle opet natrag u srce; Al’ onde svaki damar zastaje: Obrazi bledi, ruke klonule, Modre se usne jedva pomiču, Oružja nema!... O, muselime! Kao vižlju ga bičem udaraj, Gazi mu majci kosti staračke, Oltar mu ruši, on će trpeti!

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

meni se čini da ne stoji zlo. — Ali ne stoji ni dobro, je l' te? — Upravo ovako stoji: Turci se pomalo pomiču napred ali naši ne odstupaju; između bojnih linija sve je manje rastojanje, ali naši ne uzmiču.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti