Upotreba reči pomorandži u književnim delima


Afrika

“ Bamako: bife, led, berberin, veliko tržište puno belih crnačkih tepiha, slonovače, ćilibara, koža i zelenih afričkih pomorandži; Bamako, grad crnih i belih, veliki i važan koliko i Dakar.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

stiže red i oni mogu da čuju kako peva Imperio Argentina, kako njen glas na sedamdeset i pet obrtaja stiže iz zrelih pomorandži, ole-bikova i Granade u kojoj cvetaju granate; čini im se da ona ima glas baš za one stvari u kapiji, a taj glas je

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

(Tada se stari ljudi sećaju ratova i buna). U samoj stvari, to sunce ljušti Džakove pomorandži i limuna... Kad završi, sedne u račvast hrast I pojede sve to, u slast.

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

Ovde, kako se iziđe iz grada, nama[h] počinju velike bašče, pune limuna i pomorandži, s prekrasni sozidati kameni i različne boje marmara ukrašeni domovi.

Kazivali su mi da samo od limuna i pomorandži pol miliona pjastri ima ovi ostrov do[h]otka, koje svuda s korablji, a najviše u Carigrad, razšilju.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Kartama, kojima su prekraćivali dosadno vreme dugoga primirja, i korama pomorandži što su ih pobacali nepušači, bio je pokriven sav patos u sobi.

toga dosta zamornog puta, obrete se Ilija Vasić, jednoga večera, na onome Krfu gde se nije znalo da li je imalo više pomorandži i limunova, ili pak srpskih zabušanata, „kolonela“ i detektiva.

Petrović, Rastko - AFRIKA

“ Bamako: bife, led, berberin, veliko tržište puno belih crnačkih tepiha, slonovače, ćilibara, koža i zelenih afričkih pomorandži; Bamako, grad crnih i belih, veliki i važan koliko i Dakar.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Kada iziđosmo nanovo na palubu, zapahnu nas neka mešavina mirisa morskih riba i pomorandži. Neko reče da sva južna pristaništa tako odišu. Pređosmo na lađicu, gde nas sabiše kao sardine, i kretosmo odmah obali.

Uputismo vojnike na put, da nam kupe smokava i pomorandži. Razdelili smo ih i njima. Posle jela ovladao je neki težak umor ljudima. Jedva su se kretali.

Šofer sâm zaustavi i mi se popesmo. Prolazili smo pored cvetnih vrtova bogatih vila, rodnih i sočnih pomorandži i širokih smokava, dok su agave i opuncije rasle kao živa ograda oko imanja... Ispred varoši se skidosmo.

Petrović, Rastko - PESME

Ali ne sirene grčkih arhipelaga Na koje su kapali, pali Odisejevi poljupci Kao večernja kiša izmešana sa sokom od pomorandži. Sva je mitologija umrla bila zauvek.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti