Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
odraste, pa tek u starost o Moskvi štogod da kazuje, a ne kao ja, u planini počti odrastao, pa kao čovek koji iz jedne pomračene sobe izađe te u beli svet ili u sneg pogledi, pak mu se odma i vid zanese, dok malo oči protre. A ja?
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
U noć, strašnom burom razječanu, sinu meni zraka pred očima i glas začuh kano glas angela: „Ja sam duše tvoje pomračene zraka sjajna ognja besmrtnoga: mnom se sjećaš šta si izgubio; badava ti vatreni poete satvaraju i kliču boginje: ja
ja ću slovo moje vozljubljeno u plot ljudsku poslje oblačiti, poslati ga da izbavi ljude i zakonom svete moje pravde pomračene osv'jetli umove. Ja sam otac i svjetilo pravde!