Upotreba reči pomjeri u književnim delima


Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše

Miš prorok pope se na poprečnu gredu i zape iz sve snage da slaninu pomjeri do Toše, ali sve je bilo uzalud. Omastio je šapice, brkove, nos, uši i ramena, toliko se trudio.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Grozota! Mjesto da se usne sastanu s usnama i stopê u topli cjeliv, udari ga nešto studeno, kao gvožđe, i pomjeri mu zube; krv mu pokulja iz usta... Ovo potonje, zaista se i dogodilo.

Jan ćaše sigurno izdržati, da se ne dogodi nešto što pomjeri njegovo strpljenje. Živio je naime u vremenu kad, iz ljubavi jali iz mrzosti, svačiji pogledi, svačije misli, bjehu

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Frane ne može ništa, no im dopušta da mu oko iskopaju!... Obuze ga velika tuga i strah, i vjera mu se pomjeri, te ne znadijaše kome da se moli, pošto ne bješe navikao da se obrće pravce k bogu.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

zvijezdama nad sobom daje znak da i one pogledaju ovaj kolarsko-kovački muzej na njegovim leđima, ali se ni za dlaku ne pomjeri s mjesta. — Sijevaj, Sivče! — glasnije reče Stric i razmahnu prutom. Zveknu starudija.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti