Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
ćemo mi to — zabrza Đuro, ispi novu čašu, podnimi se na ruku i sjetno razvuče: Evo mene u suknje obukli, čakšire mi poreznici svukli, dabogda ih gromovi potukli. — Stoj! Stoj! Eno ga opet! — Šta, zar ni sad ne valja? — začudi se pjesnik.
— A baš sam lijepo sročio ono za čakšire. — Sročio si ti crnog đavola! — razvika se komandir. — Zar su tebi poreznici ...Ama, to su državni službenici, kugo kokošija. Đuro se zamišljeno zagleda u ono sikirče pred sobom.
ću ja sročiti pjesmu po vašoj volji kad je taj grešni Petar Došen ovamo s moje strane, siroma kao i ja, a vi i ti tamo poreznici ...vi ste nešto sasvim . . . — Ona druga strana, a? — prožvaka Jovo mrdajući nosom.