Jakšić, Đura - PROZA
Kad su ušli u portu, zastadoše malo; jedan čovek star, u masnome fesu i poderanoj košulji, iziđe pred njih, nešto im prošaputa, izvadi iza
Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
odu u grad, odnesu oni̓ 9 punktova koje smo u Zemunu od punomoćnika dahijski zahtevali, a i kad smo na Vračar došli na Portu poslali; tako knezovi i Bećir-paši pročitaju i kažu, da se po ovome možemo umiriti itd.
kazivao: da Rusi ništa drugo nisu rekli, no toliko sovetovali da mi sami za sebe pošljemo knezove u Carigrad i molimo Portu, da nam pošlje dobroga vezira, i da nas od Gušanca i zuluma oslobodi, kao što smo i poslali protu Aleksu [Lazarevića]
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Prognaću vas, ako tako ustjerate, starosti mi, odavde, i namjestiću Mića crkvenjaka pred portu s vrljikom, pa da mu prebije golijeni koji se od vas usudi stupiti nogom na ovu svetu zemlju.
A on se čisto podmladio. Blagosilja sve redom, a Miću zapovjedio da sve crkvene čarape, tkanice i rublje iznese u portu i razda siromašnome narodu. Velika je služba bila taj dan, divno je pop pjevao. A poslije službe veselje na sve strane.
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
— Pa šta sad da radimo, brat-Arkadija? Pomagaj, ako boga znaš, — reče jako zaduvano pop Spira kad stigoše u portu. — Ta, ja sam se i setio, ali ne znam ’oće l’ štogođ valjati, — veli Arkadija.
Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
klatna besno udarala u onaj tuč, on se sruši na drveni tavan iznad stepenica, pa se munjevito stropošta dole i izleti u portu.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Agris, pagis, et castellis, con dinga praemia! Dozvolili su im da i svoje litije obnose – ali samo kroz crkvenu portu. A plaćali im i popove, koji će ih pričešćivati, samrtnike, na ratištu.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Onda zamakosmo u selo i stigosmo u crkvenu portu, gde zatekosmo jedno pešačko municijsko odeljenje. Komordžije privezale konje za ogradu, a oni posedali uza zid, skinuli
U crkvi se od prašine nije ništa videlo i, teturajući, ispadosmo u crkvenu portu. Munja svitnu i zagrme. Krupne kapi su vlažile suvu zemlju. — Savijaj žicu, pa u bateriju! — i mi pođosmo žurno.
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Ona se zanese, ne slušajući šta se radi oko nje. Kad iziđoše u portu, po svršetku službe, drugovi se upoznaše. Mesni učitelj je stariji čovek, već u godinama, prijatna, simpatična izgleda.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Moja se mati, udovica, vratila docnije opet u Temišvar i stanovala u zgradi Opštine. Prozori našeg stana gledali su u portu.
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
A još mrtvija joj dođe crkva kad uđe u portu, a ispred nje potrčaše popovi crneći se i šušteći u svojim mantijama, dugim kosama, zaudarajući onim njihnim mirisom na
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
slike koje konotiraju smrt (crkva „izgledala je tako hladna, kao skamenjena”, a „još mrtvija joj dođe crkva kad uđe u portu, a ispred nje potrčaše popovi crneći se i šušteći u svojim mantijama),125 i otuda njeno unutarnje raspinjanje, prikazano
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Vredno je bilo posmatrati Grke pred Uskrs, sve Grke bez razlike. Ne pitajući za trošak, ukrašavali su crkvu i portu brdima cveća i sveća i ćilimova. Hristov grob — raskoš. Tamjan se jednako pali, sva porta miriše.
Petrović, Rastko - PESME
ne veruj ipak, u brlog, dim i tortu, Zanosu novom begunac kad preda vizitkartu, Prosjaku kome starom što čuva ulaz u portu Kartu ovoga sveta!
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
Iza kuće je prostrana avlija, a iza ove duboka bašta s kapidžikom u crkvenu portu, kroz koji kapidžik prolaze čorbadži-Zamfirovi u crkvu na jutrenje i na kraće molitve.
Po-za domaćina smejaše li koj da ulegne u kuću?! A si domaćin dođe, a izmećarka si turi čiviju na portu — i svršena rabota! Nema veće niko da ulegne na portu!... Nema docna kući dolazenje! A sag?...
! A si domaćin dođe, a izmećarka si turi čiviju na portu — i svršena rabota! Nema veće niko da ulegne na portu!... Nema docna kući dolazenje! A sag?...
Srećom niko ne prolažeše ulicom, jer već beše vreme kad građani spuštaju po kućama čiviju na portu, i svi ukućani već davno su kod kuće.
oni znali za toj, pa Mane si dođe lepo s kočije i s kardaši, i ona gi, reče, pričekala u akšamsko vreme; oni čuknuše u portu, a ona si iskoči, ta jala u kočije!...
Će da dâ Gospod“, reče, „pa će si ona sama da dođe i čuka na Mančinu portu! Mori, vaša bruka i rezilak će se u novine i u knjige“, reče, „turi!
A pesma je glasila: Na portu seđaše to Zone Zamfirče. Tud se spaciruje Manulać bankirče. — „Zdravo-živo, Zone! Što ti rade doma?
još za neko vreme, dok se ućuti s nekom prokletom pesmom, koja se tamo sad najviše i najradije peva, a počinje sa: „Na portu seđaše“.