Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Tuzi nije bilo razloga ni s druge strane. Toliko puta u duši joj se javljala, ako će i potajice, čežnja za čovjekom i za porodičnim životom, a u tim časovima redovito pred oči bi joj došao Spasoje.
Dapače, ona u sebi osjeća želju da se čim prvo kući povrati, i tu želju ne može nikako da u sebi utuče. Potajice ona joj se javlja, i noćašnju stravu i zebnju i tugu u spokojstvo preobraća; sili se da skrene misao na mrtva Marka, i
" I ponosna, zadovoljna, obuhvati ga kao malo dijete i privuče ga k sebi. PRELjUB Selom se pronosio potajice glas, doneo ga neko iz okrajnih kuća i uvukao u komšiluk, gde se već za to znalo, ali pustilo se da se po drugome čuje.
Ćipiko, Ivo - Pauci
tek da joj čuje glas. — Nisam ni lasna! — odgovori djevojka i ljupko se nasmija. . Mučke, k'o potajice, uljegoše u oživljeno selo. Kod svojih kuća družina se rastajaše. Jure s Marijom uđe u svoje malo dvorište.
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Pleme postiđeno saže glavu, ali senka sumnje ostade. Beli mrav — ko je još za takvog čuo? Iskosa i potajice pratili su starci rašćenje belog mravka, očekujući da jednog dana, ipak, promeni boju.