Jakšić, Đura - PROZA
Više puta sam ga sravnjivao sa prvim hrišćanskim mučenicima: pun dobrote i strpljenja! Kad me je video, potekoše mu suze niz lice. Siromah otac! Ko zna o čemu je mislio, čega li se sećao? Da l’ mojih il’ svojih muka?
I on je, siromah, dosta propatio! I niz njeno bledo lice potekoše suze. Posle me pogleda, žalostivo smešeći se: — O, prijatelju, ala si ti dobar čovek!
Ja sam sva pretrnula. „Krv!“ Vrisnuh. „Aleksa! Ta zar ne vidiš da si sav krvav?...“ On je ćutao, a iz očiju mu potekoše suze. Po bledim usnama treptale su kao rubini rumene kapi prolivene krvi. „Aleksa! Aleksa, šta si to učinio?...
Teodosije - ŽITIJA
Umiljeno sve moljaše da sa velikom brzinom zovu Savu. Trčeći potekoše, i ne nađoše svetoga koji je otišao, jer tako je i udesio Bog, da ne nađu onoga koji će ga isceliti.
Matavulj, Simo - USKOK
Zar opet!?... Pomagaj, sveti Tripune!... Opet stari jadi!... Kad graja utoli, slobodniji građani potekoše ka crnogorskim vratima, gdje kroz maglu vidješe na bedemu zbijene i uvrstane soldate.
Silan lavež i tutnjava koraka u dvorištu prekidoše pričanje kneževo. Momci potekoše k vratima. IV Uđe oko dvadeset brastvenika.
Odjednom potekoše jedno drugom, ali se na vrijeme odmakoše, jedno nadesno, drugo nalijevo, ne gubeći u tome mjeru igranja.
Mrgud i Krstinja izmijeniše mjesta četiri-pet puta, pa potekoše jedno drugom i poljubiše se ona njega još poljubi u ruku. Zamijeniše ih knez i snaha mu, udovica Joke.
— A ono nađi koji dvije palice, pa da se njima ogledaju megdandžije! — doda Krcun. Njekoliko momčadi potekoše da nađu palice. — Sad ko će se sjeći s Jankom? — pita Krcun. — Ja, zanago, neću, jer ja vjerujem da će me nadgornjati!
Za njim dopade Markiša Stevov, te posječe onoga. Labud, Gruban i Jole, sa isukanijem jataganima, potekoše da će preko utrine ali ih vođ zaustavi, viknuv: — Natrag, luda djeco! Padnimo za konje i pucajmo!
Ako su hrišćanski čobani, dobro je; ako li su Turci, onda oganj i zagon, pa što dadne bog! Naprijed trkom! Trkom potekoše od nadomak vatre, pa on naredi da stanu, a sam pođe naprijed.
Radičević, Branko - PESME
Ma udesi i neka sreća luda Te neke ljude tad provede tuda, Te puške čuše, tamo potekoše, Te skoro mrtva njega podigoše; A lekar vešti navali melema, I skoro sraste rana mu golema On vide kako Stojan o
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Te tako kad đevojka rukom o ruku pljasnu, svi potekoše u jedan trem. Kad je bilo na po puta, bogme đevojka odvojila bješe, jer pusti nekaka mala krila ispod pazuha.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Tetka, to su neizmerna groblja. Šta su sve ti ljudi morali propatiti! — iz njenih očiju potekoše dve suze i bojažljivo se zaustaviše na jagodicama.
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Oprostite, zaboravite sve što je bilo... i njoj potekoše iz očiju krupne suze. — Ama šta vi !... Ne dopuštam... misao takvu ne dopuštam !... Znate li vi... znate li...
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Ali kako će onda tata?... Kako to... da ne budu svi zajedno jednako?... Kako će to biti?... I potekoše mu niz obraščiće vrele suze, — vesnici prve gorke tuge, koja polako obavijaše njegovo bezazleno nevino srde...
— Živi!... Glas mu zadrhta, a iz očiju potekoše vrele suze... — Hajde, hajde u kola! — O gospođo, dobro došli! — viknu Milan prilazeći im. — Šta?... A, gle...
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
„Diž’te! Eto ih!“ progovori jedva Petar. Ne čekajući daljeg obavještenja svi potekoše jednim pravcem ali razmaknuti, kao da će se utrkivati. Šiblje praskaše pod momačkim stopama. „Stan’te!
Spasoje, danu jednu, onako kako ti umiješ... Dijete dohvati te gusle!“ Ona dva klapčića, Milica i Stana, sve četvero potekoše k oružnici, kraj koje visijahu gusle. Spasoje se nećkao, ispričavao da ne umije, da je prozebao itd.
“ zapita serdar, uputivši se k vratima. „Nijesu naši ljudi... Dva lacmanina!“ odgovori Stana. Kad to čuše svi potekoše k vratima. Serdar im ode u susret. Konjici, kad ga ugledaše, pognaše konje. „Dobar veče!
Janko moj!“ Ljudi, u čudu, potekoše k njemu. Ali Pejo, stari soko, pribra se u čas, pak se ispravi, te blijedim licem i glasom što je malo drhtao, reče:
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
” Te tako kad đevojka rukom o ruku pljasnu, svi potekoše u jedan trem. Kad je bilo na po puta, bogme đevojka odvojila bješe, jer pusti nekaka mala krila ispod pazuha.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
— Zlo Lovriću? — zapita gvardijan. — On je pri-mi-nu-ja! — Šta? — Da... umra!... umra je!... Svi potekoše u đakonsku ćeliju, koja se nalazila između Naćvareve i Tetkine. Zbilja jadni Škoranca ukočanjio se, a otvorene mu oči.
Brzo izađite, nestalo je konja!... Razumite li?... Konjuška je otvorena, a nema konja! Svi potekoše za njim. Konja nema, ali brava nije razvrtana. — Ti si, Škeljo, zaboravija zaključati sinoć! — reče kovač.
— Poaralo crkvu, duovnici. — Poaralo crkvu! Fratri s njima potekoše, ali gvardijan zastade, zakolijeća se i pade nauznak, kao svijeća.
Sad ih prenu graja slugu ispred velikih vrata, te potekoše tamo, ali ne mogoše izaći od Balegana, koji je odskakao. — Prikini odma!
Pedeset ih potekoše da mu donesu kamen. On ne htjede postupati, no s mjesta, samo što previ koljena i stisnu zube, pa odbaci Stojanu po
Ćosić, Dobrica - KORENI
Opet su joj se oči ovlažile. Radovala se: sad će suze linuti. Suze ne potekoše hladnim obrazima. Treba sve, i najveće grehe ispovediti. Spolja se čuo jedan jedini manastirski petao.
— Poništiću testament — mirno reče Aćim, Đorđe ga ne čuje od straha, a mislima mu kao pravdanje potekoše odlasci. Svi su kući odlazili kao on, morali su da daju pokajničke izjave, iako nisu bili krivi, priznavali su krivicu.
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
Iz hladnoga zemaljskoga njedra istočnici vodah potekoše, sačiniše okean opširni; luče sunca životvornim vidom rastjenija roda svakojega na povrhnost zemnu izmamiše;
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
kao ništa dotle, bolno mu potrese dušu, da zavapi: „Aoj, Bosno, sirotice kleta“, i baš mu tu sentimentalne suze silno potekoše, kao kad posle strašnoga pljuska voda na oluke pojuri.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
juri kroz grlo, ali ne zastaje... ide na više... a donja usna dršće, dršće... I odjednom potekoše iz očiju dve vrele krupne kapi. Gleda, a neke žene iz gomile brišu oči. — Pozdravi sestru, Spasu...
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Bilo mi ga je ipak žao, te mu priđem i zagrlim ga. On me poljubi... Obojici nam potekoše suze... Mrak je pao uveliko. Komandant mi beše poslao smenu, te se vratim u bivak.
Onda gotovo nečujno progovori: — Ne sviđam vam se... Ne dopadam vam se — a iz onog zdravog oka potekoše suze... — Gospođice, nije reč o tome... — Kako da nije?... — viknu i lupi nogom.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
blagorodni, česnu pod zastavu, Za ime, čest i slavu roda, Zemlje za slatku svobodu lete, Na sve, kak' munja, strane potekoše, Čeljust u adsku vrgoše tirane. K svobodi otvorene dveri; Pobeda j' pravim junakom skora.
Ćipiko, Ivo - Pauci
On se od ostalih odvojio, prislonio se uz ogolelo stablo i nehotice potekoše mu tople suze nuz blijedo lice... ...Vjetar fijuče oko golih grana, blijedi sunce, i domalo spustiće se zimski suton.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
— Video sam... video, na stanici, naše mašine, i vagone, gde piše: „Srpska državna železnica“ — i iz očiju mu potekoše suze. I Luki se oči ovlažiše. On šmrknu i brzo zapali cigaretu. — A-ha... Ovaj...
Groznije stanje ne može biti. Glava mi je klonula na grudi, i u nemoćnome jadu, potekoše mi suze. Ali pogled mi slučajno pade na vojnike.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Ponesite knjige indžijele, te gledajte što nam knjige kažu, što će nama biti do pošljetka“. Potekoše hodže i ’vaizi, donesoše knjige indžijele; knjige glede, grozne suze rone, dahijama ovako govore: „Turci, braćo, sve sedam