Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Tu, sem retkih, šarenih lađa što su odlazile i dolazile, nije se ništa menjalo i sem rogova lađarskih dubokog, potmulog glasa, nije se ništa čulo.
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
veje, dok ne obveje domove šumne, strofine streje, podriv-slikove i mračna mesta pod snegom duše, što su košnice potmulog tutnja, špilje poroka, nad kojim cepti glas od proroka, tresući fonom gole ložnice.
Ćosić, Dobrica - KORENI
što čvrsto drže pušku na kolenima, penje se dolakticom i struji ka ramenu, grebucka duž kičme, a glava je puna sitnog, potmulog cvokota. Ne samo od studi i ne samo od niske đinđuva i Tolinog smeha.