Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
najavi kraj ukletoj noćnoj huci, on joj samo nadoda zvučnu jutarnju lepezu i pretvori je u dobro znano brujanje marljiva potočara koji neumorno sije brašno i još sanjiva prolaznika, ranoranioca, sa smiješkom vraća na zatravljene staze djetinjstva.
Sjedi on tako na tvrdoj osunčanoj ledini naspram obijeljena potočara, uzdahne, a uzdah se ne čuje, istog trena slije se s marljivim veseličastim zujanjem žrvnja i razigrana točka.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Kad ujesen iz Hašana krenem, nasred Une vodenica stara podsjeti me na brujanje vrijedno seoskoga mlina potočara. Tu ostaše moji dani plavi ispod vrbe, u prohladnoj travi.