Upotreba reči potočiću u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

Ali opet neće da veruje, zašto dobro zna (jer je tako čuo) da je raj negde na drugom mestu. Ništa zato, on na svakom potočiću pere se i metaniše, jede do sitosti kad jedno kad drugo voće, kao u nekom voshišteniju vosklicavajući: „Bože,

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Pa onda, brate mi si ga moj, o „slatkoj tuzi i tužnom veselju”, „žuborećem potočiću”, „uspavljivom glasu zvona”, itd., itd. Hvala bogu, kažem ti, jedva jednom opametih se.

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

Priželjkujte u gori Slavujići nujni, Žubori-de, žubori Potočiću bujni! Ostaj tako marljiva I za doček spremna, Ostaj tako darljiva, Samoćo melemna.

LXVIІI Promisli se, — nisu rane Samo tebi dane; Na svetu je mnogo bola, Svuda na sve strane. Teci pesmo, potočiću Porušena nada, Izgubi se u pučini Opštih, večnih jada!

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Gde srce bije, Tu s’ svetlost vije Serbiji. 1839. Miloš Svetić MATIJA BAN MOLBA POTOKU Potočiću, srebrnu Koji valjaš vodicu, Kamičkima klopočuć Kroz nijemu šumicu, Kao da joj šapućeš Neku slatku tajnicu, Koliko se

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

U Jelenu se ne uzdam. Ona je žena. A u žene je, zna se, razum sličan mutnom potočiću, dno mu se ne vidi iako je plitko, šta nosi u svom vrtložnom klokotu ne zna se, na prvi pogled je bezopasan, a obale

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti