Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Eto novih junaka u družinu. I to baš Mačak i Potrk, dvije delije iz četvrtog razreda kakve se samo zamisliti mogu. I Potrk i Mačak bili su nadimci.
Eto novih junaka u družinu. I to baš Mačak i Potrk, dvije delije iz četvrtog razreda kakve se samo zamisliti mogu. I Potrk i Mačak bili su nadimci.
Naravno procesija se pokvarila, Đoko dobio batine i nadimak „Potrk“. Lazar Mačak bio je omalen prgav dječak, gotov uvijek na svađu i boj, ako ga samo neko naljuti.
Prvi se na vidiku pojavio Đoko Potrk. Jurio je drumom kao da ga vija roj pčela, bijesno pseto ili kakav Gligorije crkvenjak s toljagom na ramenu. — Stoj!
Pusti me, idem odmah na svoj tavan da mislim. Eto me sutra u Gaj. V UProkinu gaju, u logoru male družine, Đoko Potrk, zahuktan kao ždrebence, optrčavao je poljanak Tepsiju.
— E baš nek ste došli i ti i Žuja. — Ja i Žuja lovićemo zečeve! — dočeka Đoko Potrk, uze od Nikolice uzicu i zajedno s kujom pojuri u krug oko čitavog logora. — Pravićemo Žuji kućicu!
Tako su radile sve hajdučke čete i družine. — Ima to i u pjesmi, ja sam čitao! — požuri Đoko Potrk. — Ol rajt! — složi se Nik Ćulibrk. — I meni je tata pričao jednu takvu priču.
— Oho, pa to je nešto ozbiljno! — tiho reče čak i veliki obješenjak, Đoko Potrk. — A šta ćemo s Nikolicom, on je malen za zakletvu? — sjeti se Stric. Dječačić se naroguši.
Zato je Lazar Mačak bio tako ozbiljan, Đoko Potrk miran, a Vanjka Široki, ruska duša, onako tužan. Čak je i mali Nikolica s prikolicom ćutao mrko kao da se duri i strogo
— Ja sam zbog smišljanja i dobio batine od učitelja Paprike — veselo dočeka Potrk. — Bojim se da zbog toga i od vas ne izvučem.
— zinu Stric. — Kad smišljam pjesmice, ja moram da žvaćem slamku, inače posao ne ide — objasni Potrk. — Kad hoću nešto veselo, uzmem pšeničnu slamku, za tužne stvari najbolja je gorka stabljičica kantariola koji raste po
Tek pošto mu Jovanče donese neku divljačnu biljčicu opora ukusa, nađenu u procijepu jedne stijene, Potrk se razvedri. — E, ovo će već ići.