Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— Natpis, natpis! — zagraja čitava družina. Jovanče se okrenu Đoki Potrku. — Ti si najveće spadalo meću nama, smisli nešto.
Deder, ko je taj ko ih smije dočekati ? — Ehej, gdje si sad, vuče, kad je tu Žuja?! Đoki Potrku, kao i mnogom drugom, ranije su se u mraku pričinjavala sve nekakva čudovišta: te nekakav div s glavom kao plast
— Ih kako je lijep ovaj naš kraj! — ote se Đoki Potrku iz samog srca. — Samo da još nije onoga tamo — uzdahnu Jovanče pokazujući rukom na brijeg iza koga se čulo rijetko