Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
Hteo je da zadivi svet jednim Goraninom, da pokaže Turcima kakav može biti jedan potur. Rasipao novce lakše no što ih je zadobijao. Davao je sirotinji, gostio prijatelje i divlju družinu.
— A, take!... Ete, take je rekol toj stari pes!... Toj pogani potur i torbeš!... Takec!... Nastade tajac i pometnja. Prizrenci počeše da mere što bi valjalo: braniti svoga zemljaka ili
No, on brzo zbaci derviški klobuk s glave, zapovedi družini da voljno sedne, pa se okrenu ponovo zbunjenom Spasi: — Toj potur se napravi božem derviš: ja sam Suljkapetan — ruku ovamo, zdravo-živo, zemljak!...
Do Senjanik ima još loši ljudi: neka ti bidne on derudedžija — zašto pa jedan je Sulj-kapetan od Gora, iako je potur, iako jošte među zube, može biti, će mu se nađe domuzovina... Takec!...
— pratilac, oružani sadrug, sledbenik, istomišljenik, prijatelj gospodarev torbeš — poturica, pogrd– nija reč od potur.