Matavulj, Simo - USKOK
“ ...Tako sam eto robovao pet godina, jednu u Beču, dvije u Varadinu, jednu u Zagrebu, pošljednju u Kotoru! Srećom, bio sam u graničarskom puku, među dobrim momcima vaše krvi, od kojih naučih vaš jezik, a pomalo i
Onome suturanu uzeo je pletu i tebi je sad dao!“... U praskozorje začu se klepalo. Đak Obrad, koji već učaše „pošljednju knjigu“, bješe velik vještak u tome.
To je budilo većinu domaćih, djecu pošljednju; svi se krstijahu, a mnogi odmahnuše glavom, rekavši: „đavo đetinji!“ Klepanje zateče vladiku budna: na prvi kucanj on
A, valaj, kad bi htio i da raspitaš je li valjast i čojski! I onda da rečeš pošljednju riječ!“ „Valaj, rekoh mu, čast tvome đetiću, ali ja sam rekao pošljednju riječ, a o toj raboti već ne troši riječi, a
I onda da rečeš pošljednju riječ!“ „Valaj, rekoh mu, čast tvome đetiću, ali ja sam rekao pošljednju riječ, a o toj raboti već ne troši riječi, a naše kuće, ako hoćeš, mogu živjeti u ljubavi kao i do sada!
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
— Muči, ženo, to su naši muški posli! — prekide sanjiv pošljednju Zdravo, Marija Žižica i utrne svijeću. DANGUBA Pun mjesec s vedra neba razliva se selom, srebri čistine, obasjava
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Ja mlim da nijeste zadrijemali? Slušaćete? E, onda dobro; čujte: Bilo je to na dvije godine pred ovu pošljednju bunu, da Bog da ne bila pošljednja! Baš te je godine, ako počem pantite, pao Đurđevdan u Veliki Petak.
Ovu pošljednju riječ ne mogu izgovoriti, pa ubi me!... Eto, tako Srbovi da budemo. To oni traže, čujem dolje u čaršiji, već puni' šest
(okreće se pisarčiću): Šta bi ti rekô, dijete, je li i njemu zemlja Bosna, ili je s vami došô uz ovu pošljednju bunu? Pisarčić: Iz Bosne je on, Davide.
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
Nijemci uhvatili đavola pa ga pitali šta je lijek od metilja, on im je kazao: kad polipšu sve ovce do jedne, onda onu pošljednju treba obnijeti oko tora, pa više ni jedna neće lipsati osim nje«, Vuk, Rječn., ѕ. v. metilj). B. l.
Ćipiko, Ivo - Pauci
—Pravedno je da meni, gospodaru, prodaš... —Reci pošljednju... De! Ilija smisli se, pa, kao da se pregorio, izreče naglo: —Trinaest stotina talijera daću... —Malo je...
što proždire dobro dušmaninovo, sada se osvećuju sa zakonom u ruci, parbeći se kao ženetine po sudovima, trošeći za to pošljednju paru... Pa, eto, ni to ne pomaže svakome! Njega sud osudi, a on s njime ne može da se sveti!
Ivo je slušao razgovor čeljadi koja se bijaše sastala u kući pokojnika, da mu odade pošljednju pomen, a Jurine riječi: „Valjalo bi providit”, izgovorene jedva čujno, živo ga taknuše.
odmače se od prozora i žurno zakorača po sobi, pa se najednom smisli, dohvati sa stola sklenicu, nalije u nju pošljednju čašu bijela vina i iskapi je nadušak. Zatim se nanovo nalakti na prozor i zagleda u noć...