Upotreba reči poćutao u književnim delima


Ćosić, Dobrica - KORENI

Što me tako zoveš? Plašiš se Đorđa? Koleno ti je suvo kao pečurka.“ Tola se uozbiljio i malo poćutao. „Pa zar nisi gazdarica?“ „Ti ništa ne znaš.“ „Lakše je čoveku kad češće radi.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Zato je malo poćutao i čelo protrljao, pa je tek onda razložno odgovorio: „Dobro, de, veli, 'ajde baš da te poslušam, dečurliju tu,

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

— upita me on s osmejkom i stade trljati ruke. Ja mu opet ništa ne odgovorih. Pošto je malo poćutao otac prota, opet poče: — A je l' te, molim vas, jeste li vi gde god čitali o tome, kako se hvataju haringe; jutros

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Hm, hm, baš sam radoznao. Šteta što više nemam uza se rakije da nešto pametno smislim n da podvalim ovome spavaču. Poćutao je malo, a onda se ipak odlučio: — Poraniću sutra prije sve djece, pa ću ovamo u zasjedu.

—Opkoliće Gaj — zabrinuto reče Nikoletina — teško ćemo se sakriti. Valja nam nešto izmisliti. Zastao je, poćutao, a onda se odlučno lupi rukom po bedru i odreza: — Sad znam šta ću! Hajdemo brzo.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti