Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Zbog toga mi tih dana pravismo veoma žalostiva lica, a jesmo ga, vala, iskreno i žalili. Istina, malo nam je nezgodan bio u početku: sve hoće da
Stanković, Borisav - TAŠANA
Ubavo, milo, krasno dete. Zajedno, kao deca, igrasmo se, kupasmo se u reci, pravismo kuće u pesku. A posle, kad odrastosmo, razdvojismo se: ona u svoj dom, seljački, ograđen guvnom, stogovima sena i
(Ode.) AHMET BEG (veselo): O Saroše, Saroše. Gde si bre, Saroše? Naše kuće opusteše bez tebe. Toliko teferiče pravismo, a tvoja pesma ne ču se tamo, kod nas. SAROŠ Ne pevam ja po porudžbini, po ćefu vašem.