Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
“ Da čujemo sad Predraga. Gde ste bili vi iz sedmoga puka i šta ste radili do šesnaestoga septembra? Predrag se nakašlja i poče: — Ja ne umem da pričam kao Svetislav. Ali ovde mi je dnevnik, te ću vam po redu izložiti.
— Opa, đoko! — Predrag prevuče prstima preko obraza i obuhvati podbradak. — A znate li kako smo se bili utvrdili u starim položajima. Divota!.
Četnički odred odmenio je delove četvrtog i šestog puka. Je li tako? — zapita Predrag Svetislava. — Tako je. — Svi smenjeni pukovi grupisali su se desno od nas i rasporedili prema početnom delu desnog
— obraća se Radojčić Predragu. — I mi smo toga dana ostali u svojim rovovima — reče Predrag. — Bilo je doduše neko malo pomeranje, koliko da se izravnjamo.
Samo zapitkuje. Čudim se onoj dvojici što mu uopšte odgovaraju. — Tako... oko pedeset metara — veli Predrag. — Ali odmah, neposredno iza tih žica, nalazili su se bugarski rovovi. Pa sad izvol’te!... Ni pomena da sečemo.
— To ćemo tek da vidimo — upade Predrag. — Nema šta da se vidi. Ovako kako sam ispričao, tako je bilo. — Polako... polako. On je pažljivo slušao tebe.
— Da čujemo sad tebe — obrati se Predragu. — Evo kako je bilo — reče Predrag. Pred nama se nalazio neprijateljski položaj, tako-zvana Kamenita Kosa.
— Čudo ga niste pitali ko je odgovoran za svetski rat. Ostavimo to. Nego da čujemo šta je bilo dalje. Predrag nastavi: — I levo i desno praštale su puške i čuli se jurišni poklici.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Svetislav tvrdi: Kajmakčalan je osvojio četnički odred. A Predrag, koji je iz Dunavske divizije, sav se zacrveneo da dokaže kako je sedmi puk osvojio Kajmakčalan.
— Ja tvrdim! — poče žustro Svetislav. — More, batali, to je van razgovora! — odmahuje rukom Predrag. — Čekajte, braćo — raširi ruke kapetan Radojčić.
Telefonom su javljali na sve strane, urbі et orbі: Kajmakčalan je osvojen... Potporučnik Predrag upade mu u reč: — Evo, zabeležio sam u svome dnevniku zvaničan izveštaj koji je nama dostavljen. Čekaj... čekaj. A-ha!
Čast za to pripada Drinskoj diviziji.“ — Predrag preklopi notes. — Čast, braćo, Drinskoj diviziji, ali tek meni iz sedmog puka Dunavske divizije prebiše ruku posle
— obrati se Svetislavu. — Vi, gospodine kapetane, izigravate baš ozbiljno predsednika — veli smešeći se Predrag. — Sad mi je pala sekira u med. Jednom da razmrsimo i taj kajmakčalanski čvor.
— U donji levi ugao krsta — dopunjuje Predrag. — Slušao sam docnije da su bugarski vojnici bili pijani. Izgleda mi da je ovaj običaj kod njih odomaćen.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
STARI VUJADIN 760 75 MALI RADOJICA 763 76 JANKO OD KONjICA I ALI-BEG 771 77 VUK ANĐELIĆ I BAN ZADRANIN 780 78 PREDRAG I NENAD 787 79 HASANAGINICA 796 80 JETRVICA ADAMSKO KOLENO 801 PESME NOVIJIH VREMENA 807 81 PEROVIĆ
Kraljević i beg Kostadin, Smrt vojvode prijezde, Smrt vojvode Kajice, Lov na Božić, Smrt Senjanina Iva, Senjanin Tadija, Predrag i Nenad, Tri sužnja i dr. Veliki umetnički značaj ima i direktni govor.
Rajko vojvoda, Ivo Senković i aga od Ribnika, Smrt Senjanina Iva, Ženidba Milića barjaktara, Ropstvo Jankovića Stojana, Predrag i Nenad.
78 PREDRAG I NENAD Rani majka dva nejaka sina u zlo doba, u gladne godine, na preslicu i desnicu ruku. Lepa im je imena nadela:
Lepa im je imena nadela: jednom Predrag, a drugom Nenade. Predrag majci do konja doraste, a do konja i do bojna koplja, pak odbeže svoju staru majku i pribeže
Lepa im je imena nadela: jednom Predrag, a drugom Nenade. Predrag majci do konja doraste, a do konja i do bojna koplja, pak odbeže svoju staru majku i pribeže gori u ajduke.
Ne raniš li u sebi junaka koji bi me s bracem sastavio?“ Predrag sedi pod jelom zelenom, Predrag sedi, pije rujno vino.
Ne raniš li u sebi junaka koji bi me s bracem sastavio?“ Predrag sedi pod jelom zelenom, Predrag sedi, pije rujno vino.
Glas dopade Predragom junaku: „Zle ga seo, Predrag-arambaša! Dođe tebe neznana delija, iseče ti po gori družbinu!“ Predrag skoči na noge lagane, pak uzima luke i
Glas dopade Predragom junaku: „Zle ga seo, Predrag-arambaša! Dođe tebe neznana delija, iseče ti po gori družbinu!“ Predrag skoči na noge lagane, pak uzima luke i strijele, pak izlazi na drum na busiju, pak zaseda za jelu zelenu: skida njega
Još te tvoga brata želja bila kano mene i brata mojega, što me, tužan, ovud poteralo, naopako a po moju glavu!“ Kad je Predrag reči saslušao, iza jele njega zapituje: „Tko si junak, i čijeg si roda?
“ Kad je Predrag reči razabrao, od strâ ljuta strele ispustio, pak pritrča ranjenu junaku, skida njega s konja na travicu: „Ta ti li si,