Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Ustala bi, unišla bi u kuću i sjela za klavir. Slušao sam njenu svirku u kojoj se pretakala predsmrtna razigranost još neistrošenih snaga mladosti. Pomišljao sam; gle, izgleda zaljubljena!
* Jest, bolje što sam tu nepoznat, što me niko ne posjećuje. Volim što mi je ušteđena ta krajnja, predsmrtna laž. U takvim časovima i najbliži nam postaju tuđi. Pored nas su — a opet tako daleki.