Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE
Ali, koga radi k vama dolazi? Jer ako tebe radi, onda je u tebe slabost što primaš njega koji te prezreo; ako pak Jefte radi, to ne može biti, on nije Jeftino društvo, i ti ne bi trebala to da trpiš, pa ni Jefta.
Boluje često. Ovaj gorostasni jurat pogurio se, skunjio prsa, lice mu žuto kao smilje, nešto mu život podgriza. Prezreo je rodbinu, siročad, braća mu ne smeju prag prekoračiti, ne da Mica, pa ceo svet pripoveda kako je Rogozića zauzdala
Afrika
Između drva dižem neki nepoznati plod, nalik na prezreo krastavac. Žedan, pritiskam ga na usne pa mi se začas usta ispuniše svežim sokom ukusa ananasa i limuna.
Nije bio svestan da je baš zato što je od takve krvne rase on život primio tako gorko i oholo, a tako: gorko i oholo prezreo svoju krv.
Teodosije - ŽITIJA
Obradovaše se dušom veoma i proslaviše Boga, koji nije prezreo moljenja njihova. Posle malo vremena porodiše ga vodom i Duhom, prosvetlivši ga božastevnim krštenjem, i dadoše mu ime
k njemu, reče: „Ko sam ja, Gospode, i šta je dom oca mojega, da tako proslavljaš Tvoju milost na nama, i nisi prezreo moljenja mojega, nedostojnoga i grešnoga ti raba, nego si ispunio moju prozbu k tebi?
A sveti sa mnogim suzama blagodarivši Boga što nije prezreo moljenja njegova, i svetim mirom prepodobnoga svoga oca pomazavši se, s mnogim plačem njegovu ljubav prema nemu i posle
iz groba i predstavivši ga živa, Marti i Mariji, sestrama njegovim, suze utolio jesi; molbe za sina satnikova nisi prezreo; Hananejku koja je molila za kćer koja strada pomilovao jesi; Jairovu kćer iz smrti kao iza sna podigao jesi;
Budi milosrdan, dakle, sada i meni grešnome, kao što nisi prezreo ni one ranije, da i ja, sluga Tvoj, pamtim tvoju milost prema nama, i smeliji i usrdniji služiću ostatak života mojega
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
No za mislima kojima je svu tu vojsku napuštao i prezreo, nastupi najposle konačno i ostalo. Ženu i decu tu, za koje se toliko krhao, a kojih nema, nema ni da ga vide, ni da
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Valjalo bi tu namaknuti pred oči kakvo mlako jesenje veče u kome šušti prezreo kukuruz, naliježe na ramena jezero zgusnutih zvijezda, a dušu izvlači ojkava pjesma nevidljivih djevojaka.
Nikad ga do kraja nisam istražio (možda je i bolje tako!), otkotrljao sam se u svijet kao prezreo orah-koštunjavac (onaj kome se rijetko obraduje ikoji nalazač), a i danas preda mnom, kad se najmanje nadam, zaleprša
Popović, Jovan Sterija - LAŽA I PARALAŽA
Ja sam od blagorodnog baronskog pokoljenija, ja sam mesečku kraljicu prezreo i odbacio, za koje se potom života lišila. I ko će protivu sudbnne?
Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA
umorne su moje noge — Al' je krepka volja moja, što me noćas vama vodi, Da posvetim život rodu, otadžbini i slobodi. Prezreo sam carske dvore, carsku krunu i porfiru, I sad, evo, svetlost tražim u skromnome manastiru.
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
Platon je pogrešio što je prezreo izvor iskustva i nije hteo da se na njemu napoji, nego se povukao u svet čistih ideja.
Petrović, Rastko - AFRIKA
Između drva dižem neki nepoznati plod, nalik na prezreo krastavac. Žedan, pritiskam ga na usne pa mi se začas usta ispuniše svežim sokom ukusa ananasa i limuna.
Nije bio svestan da je baš zato što je od takve krvne rase on život primio tako gorko i oholo, a tako: gorko i oholo prezreo svoju krv.
Bojić, Milutin - PESME
Treba da se vene. XXIX Hodite opet, moje noći mile, Noći lutanja i vinskoga dima, Prezreo sam vas, kô boce od lima Kad njene ruke o vrat mi se svile. Tad drugo vino usne su mi pile Zenice njene.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Ako je još uvek živ — bogoradio je iguman. Možda se smrzao. Umro od gladi. Hteo je da se uzdigne iznad sviju nas. Prezreo nas je govoreći da smo ništarije i ljigavci. Zašto mi da ga spasavamo? — mislili su kaluđeri.
Ilić, Vojislav J. - PESME
telo, umorne su moje noge Al' je krepka volja moja, što me noćas vama vodi, Da posvetim život rodu, otadžbini i slobodi. Prezreo sam carske dvore, carsku krunu i porfiru, I sad evo svetlost tražim u skromnome manastiru.
I kad me nagoni život da k njima uzmoram poći, A vi mi u srce onda ulijte božanske moći: Kako bih prezreo podlost, što širi šarana krila, I lažne jevtine suze svirepih krokodila. Al' ko to dolazi amo?
Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA
000) devojaka pretpočitujem; ja sam jedan na ovom svetu koji bi sva velikolepija prezreo i u ropstvo (vašim iljadama i vašem šmuku) radosno sebe predao. O!