Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE
Ima jako pristanište, sa molom od 1100 metara dužine, koje je važna stanica za snabdevanje prekomorskih brodova ugljem. Nas je naročito interesovalo lepo mestašce Kapelas, na severnoj strani ostrva, udaljeno 15 kilometara
Ta karta je tada reproducirana i razdata kapetanima prekomorskih brodova na upotrebu. Ma da ju je kapetan Folger nacrtao ovlaš i samo po sećanju i svome dugogodišnjem kitolovačkom
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Sunce zalazi u živom crvenilu neba, punom uokolo fantastičnih prikaza, tamo daleko, iza prekomorskih brdina, odakle je i njih dvoje došlo. —I sutra je lijepo vreme, dok sunce krvavo zalazi, — primeti neki starac.
Tako časom ćutke sjede. A zimnji suton već je pao i na samo more. S jedne strane sure boje prekomorskih brdina postupno gube se u sivome mraku, a, s druge strane, pusta nepregledna pučina, neodređena, drhteći u živome
Ubrzo, more i zemlja izjednačiše se u olovastoj sivoj boji, jednakoj kao što je stijenje prekomorskih goleti. Marka još nema, a nevjera očiglece prijeti; naslućeni hladni zapadnjak najednom jako duhne, more se naježi i
plavetnilo mora i zemlje, i svugdje ono dopire i ispunjava svježinu jarkim dahom života: i potočine, i drage, i gudure prekomorskih brdina što se odbljeskuju u jasnoj modrušastoj boji.. .
Ćipiko, Ivo - Pauci
se po rasijanim, zasjenutim dolovima i uvalama; blaži ga daljina mora što se s nebom spaja, gubi se preko visokih prekomorskih brdina i nastupa sjeta, tišina i beskonačna čežnja...
oko dopiraše vladaše bljedikava svjetlost, u kojoj iščezavaše vedrina neba; U tom bljedilu jedva se nazrijevahu konture prekomorskih goleti, a pučina podrhtavaše u sjaju i bojama duge.
Između tankog oblaka i sunca lebdijaše nebesni znak u raskošnome sjaju, i pružaše se sve do modrih, ispranih prekomorskih goleti. Ivo časkom zastade. Silna čežnja i tuga javljaše mu se iz duše.
Očima je pratio sjenke što se gonjahu po pučini i krunu svijetlih oblaka, koji su se ovili oko krajeva prekomorskih goleti, kao da upravo odonud lolaze.
sunca soba se ispunila mekom svjetlošću; ostavi spise pa pođe k prozoru da gleda pošljednje rumene zrake na visinama prekomorskih brdina. Njegovu uobrazilju miri duboki hlad planinskih dubrava, nad kojima se tek drži zamiruća svjetlost dana.
— Čekajte, još ću jedanput baciti! Tako stoje, starac gleda u tunju, a Ivo posmatra morsku pučinu. Sunce zalazi iza prekomorskih brdina, i njegove zrake odbljeskuju se i lome u moru što se lako sagiba i oko škrapa žamori.
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Car im je jedva malo iznad stopala dopirao. Veća od prekomorskih lađa bila su ta stopala. Kako im umaći ako reše da se pomere? Sravniće te sa zemljom, a da ne primete ni da si postojao!