Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Samo neznatan pomak ruke, i miš bi hitro prevalio desetke metara, preletio kao velik žut leptir s mirne površine zida na lice slijepca prosjaka na uglu, zatreperio u krošnji bagrema, pa naglo
” Tišina. Mojom sobom opet je preletio svjetlosni miš – neko je na paviljonu sučelice otvorio ili zatvorio prozorsko krilo. Ali zvuka niotkuda. Tišina.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Strahiniću banu, ima đoga konja od megdana: kako koplje na planini zviznu, soko đogo pade na koljena, iznad njega koplje preletio, udarilo o kamen studeni, natroje se koplje salomilo: do jabuke i do desne ruke.