Ćipiko, Ivo - Pauci
Otimaše se i zađe u borovik. Časom razblaži ga zelenilo što se u šumici, u svjetlu, prelijevaše u svim prelazima. Živo borovo isticaše se nad mrkim glumčevim i padaše po kadulji, vrijesu i smilju zelenkast mu
On se prisloni uz bor i zagleda se u sjajni sunčev zrak što se prelijevaše po pučini. Iz daljega dopirahu do njega česti udarci mlataca, iz žbuna prhnu ptica i cijuknu.
Tekućina se prelijevaše na suncu u raznim bojama. Ivo pozdravi i zastade pred poslenicima. Posmatraše ih kako teškim rukama naširoko odmahuju