Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Vuku za sobom teške premorene noge, pospani i nevoljni. Pustoš je ostavila za sobom ova prokleta i blagoslovena voda, Morava — mučiteljka i
Žega je nesnosna. Blešti krečnjak. Ljudi dremaju u hladu naslonjeni na zidove. Klimaju im premorene glave. Bože, kad će se sve ovo jednom završiti!
što ispijaju preostale čokanje u srednjem dvorištu, neke nejasne šumove iz ostava, valjda čagrljanje bakarnog posuđa koje premorene reduše trpaju na gomilu bez reda.
Vrate ih pre petlova blede i premorene, rashlađene za celi život. Artemije Prošlo je sedam dana otkako su njih trojica otišli, a ja nisam znao ni kuda su se