Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
se penje gradu uz bedene; gotov bješe u grad uskočiti, al' doleće ljuba nevjernica, oštru sablju nosi u rukama, pres'ječe mu platno više ruku.
Arap pade u zelenu travu, a dopade Starina Novače, sabljom manu, os̓ječe mu glavu; pa dopade deli-Radivoju, pres̓ječe mu tenef na rukama, a dade mu sablju Arapovu. Mili bože, na svemu ti vala!
Janko, udari ga po bijelu licu, ods’ječe mu lice do vilice, sinuše mu zubi do resice; treći put ga udario Janko, pres’ječe ga po svilenu pasu, pa ga turi sa konja đogina. Mili bože, čuda velikoga!