Ćipiko, Ivo - Pauci
— Vašoj presvijetlosti ponizno se pristavljam, i uzbuđen nejasno kaza svoje ime. — Fala! Koliko imate učenika u školi? — Oko...
Opazi da je i drugima vrućina, osobito debelome načelniku, s čijega je lica znoj jednako kapao, a na licu njegove presvijetlosti opažaše se da mu je dosadno i da je od vrućine i umora iznemogao.
— A ovi je i veći, — jedva podiže svoga Ivov znanac i prenese pod oči njegove presvijetlosti da ga dobro vidi. — Bravo! Eto, da tako svako radi, — opazi presvijetli — cesta bi bila uvijek čista ...
— Pročitajte, molim vas! — navaljuje doktor. — To je, po predlogu njegove presvijetlosti, iza onoga službenoga putovanja u ekonomske svrhe, da se stane na put iselivanju. — A vode, putevi, polja, kamatnici?