Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Tu sam istinu protegnuo na čitavo područje misli i na čitavu površinu života. Ispisao sam i, ponešto pretenciozno, objasnio nad mojim stolom tablicu s natpisom: τò άλημεύειν ή ψεύδεσμαί ούχ ύπάρχει (Imao sam i inače slabost za te
vidio nad njegovim stolom istu takvu tablicu s tim istim natpisom, odjednom mi se to učinilo krajnje banalno, neiskreno, pretenciozno. Vrativši se kući poderao sam i bacio u koš onu moju.
Zar naša fantazija tačno pokriva čitavo područje objektivno mogućega? I nije li malko pretenciozno da našu moć zamišljanja naprosto identificiramo s objektivnom stvarnošću?